PITANJE: Na traženje moje kćerke, s njom sam sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U ugovoru stoji da se sva moja imovina navedena u ugovoru poslije moje smrti prenosi na moju kćerku kao davatelja uzdržavanja. S obzirom da prilikom sklapanja ugovora nisam vodila računa o formi i sadržaju ugovora, zanima me kakav sam ja to ugovor sklopila? Da li je to ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kada se imovina uzdržavanom odmah prenosi na davatelja uzdržavanja ili je to ugovor o doživotnom uzdržavanju, kada se imovina prenosi nakon smrti uzdržavanog, te mogu li ja dio te imovine prodati za života? (R.G, Karlovac)
ODGOVOR: Bez obzira kako je ugovor nazvan – a prema Vašim podacima nazvan je Ugovorom o dos- mrtnom uzdržavanju, sadržaj ugovora je presudan u određivanju vrste ugovora. Obzirom da sklopljeni ugovor sadrži odredbu da se imovina primatelja uzdržavanja prenosi na davatelja uzdržavanja nakon smrti primatelja, očito je da se, bez obzira na naziv, radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Presudno je za određivanje vrste ugovora odredba da se imovina uzdržavanog prenosi na davatelja uzdržavanja tek nakon smrti uzdržavane osobe. Čudno je, međutim, da javni bilježnik prilikom solemniziranja ugovora nije uočio grešku u nazivu ugovora. U svakom slučaju, navedena grešku ide Vama u prilog, jer se prijenos imovine odgađa do Vaše smrti. Sva imovina navedena izrijekom u ugovoru ne može se prodati, bez sporazumnog ili sudskog raskida ugovora.
