Psihološka radionica/pričaonica

Prije nekoliko dana došao je k nama u Sindikat umi­rovljenika gospodin koji je u domu kratko vrijeme. Oti­šao je prije nekoliko mjeseci, nakon smrti supruge. Odmah je nastavio govoriti kako je za­dovoljan boravkom u domu jer se sada može posvetiti svome novom hobiju o kojem je ma­štao godinama. Sada ne mora misliti gdje i što će jesti, tko će spremiti stan, što treba platiti i kako će aktivno provesti dan. Sjetila sam se nekih umirov­ljenika koji redovno odlaze u udruge...

U posljednjih godinu i pol dana gotovo cijeli je svijet zahvaćen veli­kom pandemijom koronavi- rusa. U početku pojave virusa vjerovali smo da će trajati ne­koliko mjeseci, kao neka vrsta gripe. Kako se zaraza proširila na gotovo sve zemlje svijeta, proglašena je pandemija koja traje još i sada. U međuvreme­nu znanstvenici su pripremili više vrsta cjepiva koja se pro­izvode u ogromnim količina­ma kako bi se procijepili svi stanovnici zemalja zahvaćenih zarazom. Zbog sprječavanja prijenosa zaraze gotovo sve zemlje su zatvorile granice....

Strah je u pravilu negativ­no emocionalno stanje izazvano novim, naglim podražajem koji je opasnost za pojedinca, bila ona stvar­na ili nestvarna. Strahovi su naučene emocionalne reak­cije na iznenadne podražaje iz okoline ili plod naše mašte. Jedini urođeni strah je strah od gubljenja podloge. Svi ostali strahovi su naučeni tijekom života kao rezultat interakci­je pojedinca i okoline. Strah, kao i bol, štiti tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentri­ra tijelo na obranu onoga od čega...

Prije nekoliko dana je umrla djevojčica čiju smo borbu za život pratili danima. Naime, djevojčica je smještena u lokalnu bolnicu s nizom ozljeda, a zbog nji­hove težine prebačena je u bolnicu u Zagreb. Ozljede je zadobila u svojoj obitelji u koju je vraćena nakon boravka kod udomitelja. Majka i otac djevojčice su uhićeni i određen im je pritvor. Djevojčica nije dolazila k svijesti zbog vrlo teških ozljeda pa je frustracija građana, osobito roditelja, rasla iz dana u dan. Pored roditelja...

Prolazi vrijeme. Prošla je već cijela godina od pojave prvog oboljelog od Covida-19 u našoj zemlji. Eto, sada smo se počeli i ci­jepiti protiv poznatog nam neprijatelja. Optimizam se vraća u našu svakodnevnicu. Epidemiološke mjere malo su ublažavane usprkos činjeni­ci da se u našem okruženju pojavio neki novi soj virusa. Nismo se pravo oslobodili jedne pošasti, a pred vratima je bila nova, prema iskustvu susjednih zemalja još opa­kija. Sad opet s prijateljima pijemo kavicu po terasama kafića, hodajući ulicama gra­da,...

Prošao je već i prvi mje­sec nove godine koji je označio da polako ula­zimo u drugu godinu života s koronom, Mislili smo da će ova godina označiti kraj strahotama koje su promije­nile naše uobičajene živote i transformirale ih u neke ogra­ničene prostore neprimjerene našim željama i potrebama. Obećavali su nam liječni­ci da od Nove godine stiže cjepivo. I doista prije mjesec dana cijepljeno je stotinjak sretnika iz domova za starije osobe, nešto više zdravstvenih djelatnika koji stalno rade vrlo teške...

Na kraju stare godine bili smo frustrirani cjelo­godišnjom borbom s korona virusom, izolacijama i ograničenim mogućnostima slobodnog kretanja i druženja s prijateljima i članovima obite­lji. Mislili smo da će dolaskom novog cjepiva početkom nove godine prestati i pandemija i započeti mogućnost normal­nog života, rada i druženja i putovanja, da ćemo se vratiti starom načinu života i starim navikama. No, prošla godina nam je i na kraju odlučila po­kazati da postoji još veće zlo nego što je korona. Iza podneva 29....

Prošla je gotovo cijela go­dina dana otkako živimo s koronom. Došla je stidljivo i javljala se potiho. Nismo je shvaćali ozbiljno. Činilo nam se da i nije tako opasna kako su govorili da je bilo u Kini. Odjednom je uvedena potpuna karantena, a zatim je došlo i prošlo ljeto normalnog života, a od jeseni se naglo počeo povećavati broj oboljelih, obolijevali su i mladi, umirao je svakog dana sve veći broj ljudi. Uskoro smo postali zemlja s jednom od najgorih...

Rekla mi je prijateljica s kojom sam razgovarala i dogovarala sastanak grupe prijatelja iz doba kad smo još radili. Prošlo je od prethodnog susreta više od deset godina. Složile smo se da sada nije vrijeme za to i zaključile - kad smo već čekali toliko godina, čekat ćemo do proljeća. Jutros otvaram novine i gle čuda - veliki naslov „Cijepljenje se može očekivati u proljeće". Znamo da moramo preživjeti dugu hladnu zimu. Korona ostaje tu pored nas i u ovo...

Živjeli smo relativno mir­nu starost do početka ove godine. Tada su se počele pojavljivati vijesti da se u Kini pojavio neki novi virus za koji za sada nema adekvat­nog cjepiva. Tješili smo se i pomalo mislili kako će Kinezi brzo naći cjepivo, a i Kina je daleko. Vrlo brzo virus je stigao do Italije, ali mi smo mislili da će biti dovoljno pripazimo li na ponašanje, dok Talijani ne nađu cjepivo. Odmah je uočeno da je virus do sada nepoznat,...