Uz razne društveno-političke teme, predsjednik RH Zoran Milanović u svojim izjavama i obraćanjima dotakne se i umirovljeničke problematike, pa je primjerice početkom kolovoza 2024. u jednoj izjavi rekli kako su upravo hrvatski umirovljenici danas najviše pogođeni nepravdom i najmanje od svih u društvu osjećaju efekte gospodarskog rasta. Slijedom toga, a i s obzirom da se bliže uskoro i predsjednički izbori, odlučili smo ga upitati što misli o trenutnom položaju umirovljenika i starijih osoba.
- Sigurno vam je poznato da je svaka treća starija osoba od 65 godina u riziku od siromaštva. I dok su posljednjim usklađivanjem mirovine rasle 7,46 posto, istovremeno najvišim državnim dužnosnicima su plaće povećane i desetorostruko više od tog postotka. Umirovljenici, očekivano, to doživljavaju s ljutnjom. Što mislite da bi trebalo učiniti da se poboljša položaj umirovljenika?
Već dugo govorim i upozoravam kako Vlada ne vodi iskrenu brigu o hrvatskim umirovljenicima. Jer, povremena jednokratna pomoć koju im Vlada daje – i to uglavnom pred izbore ili blagdane – nije iskrena briga za umirovljenike već njihovo omalovažavanje. Dovoljno se samo sjetiti kako je Vlada pred izbore proljetos najavljivala povećanje mirovina koje bi zapravo, ispostavilo se, bilo manje od automatskog povećanja temeljem zakonskog usklađivanja. Kao da je umjetna inteligencija sastavila Vladin plan za umirovljenike, a ne ozbiljna politika. Tek kada sam javno upozorio na tu činjenicu, Vlada je korigirala svoja obećanja. Ali, ni to nije bilo dovoljno ni pošteno prema umirovljenicima. Podatak o riziku od siromaštva koji spominjete, kao i činjenica da preko 60 posto umirovljenika povremeno prima jednokratnu financijsku pomoć govori da hrvatski umirovljenici teško žive i da je nužno donijeti dugoročne odluke i mjere koje će trajno poboljšati položaj i životni standard umirovljenika. Ključna odluka je promjena formule za izračun mirovina.
- Udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH za lipanj 2024. iznosio je 40,54 posto, te je najniži od svih zemalja bivše Jugoslavije. Kako to komentirate?
U Vladi nema političke volje ni sposobnosti da se na ozbiljan način riješi status umirovljenika. Rekao bih čak da ih nije briga za umirovljenike. U Vladi znaju da se samo promjenom formule za izračun mirovina može poboljšati položaj umirovljenika jer su, podsjećam, još prije šest godina obećali promijeniti tu formulu. Da je to učinjeno, danas bi udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći sigurno bio puno veći, trebao je biti barem na 50 posto. Umjesto toga, od 2016. do danas taj udio samo pada. A država novca ima, ako ga je ikada imala dovoljno da ispravi nepravdu prema umirovljenicima, to je danas. Osim toga, Hrvatska već godinama bilježi gospodarski rast kojim se u Vladi vole hvaliti, ali kakve su koristi od tog rasta imali umirovljenici? Nikakve. Oni su zapravo jedina skupina hrvatskog društva koja ni na koji način nije osjetila rezultate tog gospodarskog rasta. I zato ističem kako hrvatska država mora i može povećati mirovine. Iako rast mirovina ovisi o financijskim i gospodarskim preduvjetima koji su danas povoljni, smatram kako država ima i svojevrsnu moralnu odgovornost za građane starije životne dobi. Mirovina predstavlja našu međugeneracijsku obvezu prema ljudima koji su, recimo to tako, svoju dužnost prema našem društvu odradili, koji su svojim radom gradili Hrvatsku i koji sada s pravom očekuju adekvatnu kompenzaciju za to.
- Poznato vam je da je većina europskih postsocijalističkih zemalja koje su uvele model obveznog drugog stupa ukinule takav model (a neke ga uopće nisu niti uvele). Hrvatska je, pak, od 1.1.2019. omogućila da se u trenutku odlaska u mirovinu može birati povoljnija varijanta, odnosno mirovina samo iz prvog ili iz oba stupa, a oko 80 posto umirovljenika se vraća u prvi stup, što dokazuje da je takav model vrlo velik teret za javne financije s obzirom na visoke tranzicijske troškove. Kako to tumačite?
Više je razloga zbog kojih mirovinska reforma u Hrvatskoj nije zaživjela u planiranom obujmu. Jedan od njih je činjenica što se izdaci za 2. mirovinski stup nisu povećavali sukladno planovima. A i samo tržište kapitala u Hrvatskoj se nije razvilo toliko da bi nudilo veće mogućnosti ulaganja i veće zarade mirovinskih fondova za buduće mirovine. Loše vođena politika spram umirovljenika i na tržištu rada je u tom razdoblju rezultirala stvaranjem jaza između prihoda i rashoda mirovinskog sustava koji je onda onemogućavao povećanje sredstava za 2. mirovinski stup i posljedično povećanje tranzicijskog troška koji je – i bez tog drugog koraka mirovinske reforme – bio prisutan. Potpuno je razumljiva odluka naših sugrađana da izaberu povratak u prvi stup ako će im mirovina tako biti veća. Imaju pravo izbora.
- SUH se godinama zalaže da se uvede i stalni godišnji dodatak na mirovine, tzv. 13. mirovina, koja postoji u većini članica EU. Podržavate li taj zahtjev?
Govoriti o tome danas posve je drugačije nego prije deset ili 15 godina jer je gospodarska situacija u Hrvatskoj danas daleko povoljnija. Kao što sam spomenuo, svi u društvu moraju osjetiti korist od gospodarskog rasta, tako da stalni godišnji dodatak ne vidim kao veliki financijski teret za državni proračun. Da se formula za izračun koju sam spominjao primjenjivala zadnjih sedam godina kao što je obećano, danas bi u prosjeku umirovljenici primali iznos jedne i pol mirovine više na godišnjoj razini. Smatram kako je promjena formule i uvođenje trajnog dodatka ispravan put kojim se može trajno poboljšati položaj umirovljenika i učiniti ih zadovoljnim građanima. Ponovit ću, umirovljenici ne mogu više ovako živjeti, to je neodrživo.
Igor Knežević
