Vlada je odlučila da se od 1. siječnja 2027. godine potpuno ukine porez na sve mirovine do iznosa od 5.000 eura mjesečno, i umjesto da krene više brinuti o najugroženijim umirovljenicima stvorila presedan. Naime, tom odlukom najviše je pomogla bogatijim umirovljenicima, siromašne izostavila, a stvorila i potencijalni problem u proračunima lokalne samouprave, čime je ugrozila i socijalne programe gradova i općina.
Sindikat umirovljenika Hrvatske opravdano je upozoravao na nelogičnost i nepravednost modela potpunog ukidanja poreza svim umirovljenicima, te ponudio pravednije i progresivnije rješenje, a to je podizanje osobnog odbitka za umirovljenike na 1.500 eura. Logika je jasna, najveći broj umirovljenika u Hrvatskoj ionako ima mirovine koje su znatno ispod trenutnog neoporezivog praga od 600 eura, što znači da oni porez na dohodak uopće ne plaćaju. Ukidanjem obveze plaćanja poreza na mirovine, država neće pomoći onome tko preživljava s 400 ili 500 eura mirovine mjesečno. Najveću korist od ove mjere ostvarit će isključivo umirovljenici s najvišim, u pravilu saborskim mirovinama koje sad već premašuju 2.550 eura. Prijedlog SUH-a o osobnom odbitku od 1.500 eura osigurao bi da većina umirovljenika s radničkom mirovinom ne plaća porez, dok bi se od ekstremno visokih mirovina i dalje ubirao pravedan društveni doprinos (iako bi povećanjem osobnog odbitka i oni iznad 1.500 eura osjetno profitirali, s najmanje 100 eura većom mirovinom).
Udar na lokalne proračune
Najveći problem Vladine odluke je što je porez na dohodak u potpunosti prihod gradova i općina, a ne državne blagajne. A smanjenjem proračunskih prihoda za 180 milijuna eura, gradovi i općine vjerojatno će biti prisiljeni rezati troškove, a prve na udaru naći će se upravo mjere usmjerene prema umirovljenicima i socijalno ugroženima, pa bi se redom moglo događati ukidanje ili smanjenje božićnica i uskrsnica za umirovljenike s niskim primanjima, reduciranje subvencija za javni prijevoz i besplatne pokazne karte, smanjenje proračuna za pučke kuhinje, pakete pomoći, skuplji vrtići i manje naknade za novorođenčad, što dodatno opterećuje obitelji koje se brinu o starijim članovima. A ako socijalne mjere i ostanu, nitko ne garantira da zbog toga neće poskupjeti komunalne usluge.
No, potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić se sastao s predstavnicima gradova i općina 30. listopada 2026. te im poručio da će izostanak prihoda zbog izlaska umirovljenika iz porezne baze biti nadoknađen drugim alatima Ministarstva financija, i to kao i dosad, kroz Fond za fiskalna izravnanja iz kojeg se financiraju jedinice lokalne samouprave koje nemaju snažnu gospodarsku aktivnost, ali je najavio i da će od 1. siječnja 2027. godine ministarstvo na raspolaganju imati i novi alat, tzv. Kompenzacijski fond. U pitanju su dodatna kompenzacijska sredstva koja će se namaknuti od planiranih povećanih prihoda poreza na dohodak i kojima će se jedinicama u slabijem položaju nadoknaditi prihodi izostali zbog izuzimanja umirovljenika iz porezne baze, tvrdi ministar.
Fondovi za neodržive općine
No, ima i jedna kvaka što se tiče te pomoći, jer je ministar kazao da očekuje od jedinica lokalne samouprave da budu agilni i odgovorni prema potencijalima naplate naknada, poreza i prihoda, u suprotnom državne doznake fiskalnog izravnanja i kompenzacijskih sredstava mogu biti obustavljene. Nije objasnio kriterije, no teško je za očekivati u praksi da će Vlada odjednom početi kažnjavati lokalne moćnike, barem ne iz stranaka vladajuće koalicije, ako ne budu dobro radili svoj posao. Od 556 općina i gradova, stručnjaci kažu da bi sustav funkcionirao i da ima 120 tih jedinica, a postao bi puno efikasniji, te bi se riješili brojnih gradonačelnika i načelnika s plaćama od 3.500 tisuća eura koji su često sami sebi svrha. Preustrojem lokalne samouprave država bi uštedjela stotine milijuna eura, a koje bi se iskoristile za razvoj tih sredina pa bi ostalo i za socijalne potpore najugroženijima, među kojima su i umirovljenici. No, tu su i HDZ, kao i SDP kad je bio na vlasti, ostali čvrsti u namjeri da ne diraju vojsku nepotrebnih, uglavnom političko kadroviranih uhljeba, pa tako sad uskoro dobivamo i drugi fond koji će pomagati slabo razvijenima uz nadu da će se taj novac koristiti za socijalne mjere i da će ga biti dovoljno, ali i uz opasku da neke jedinice možda neće dobiti novac, a što opet otvara vrata za smanjivanje socijalnih prava najugroženijih u tim sredinama.
Prema službenim podacima, državnu pomoć za preživljavanje prima čak 354 općine (82,7 posto) i 81 grad (63,7 posto).
Matematika rasta
No, vratimo se temi ukidanja poreza na mirovine. Nikakvu korist od ukidanja poreza neće osjetiti 700 tisuća umirovljenika čija mirovina iznosi manje od 600 eura, dok će oko 540 tisuća umirovljenika dobiti neke povišice, u prosjeku 33 eura, što je zapravo prosjek krušaka i jabuka koji su neusporedivi. Pa će tako primjerice netko tko ima mirovinu 650 eura ukidanjem poreza „profitirati“ s 5 eura mjesečno većom mirovinom, netko s 800 eura mirovine će biti „bogatiji“ za oko 20 eura, netko s 1.000 eura će dobiti 40-ak eura više, a bivši saborski zastupnici i članovi Vlade s prosječnom mirovinom od 2.550 eura će dobiti povišicu od cca 220 eura (ovisno u kojem gradu netko živi, jer se primjenjuju različite stope poreza na dohodak). Ili prevedeno, današnji političari su svojim starijim umirovljenim kolegama osigurali još veće mirovine, ali i veće mirovine sebi u budućnosti, osim ako neka buduća vlast ne vrati porez na mirovine. Dakako, veće plaće i mirovine osigurali su 2024. godine kad su si odmah nakon parlamentarnih izbora jednokratno podignuli plaće i do 80 posto.
I dok za sebe imaju novca, za veće mirovine pa tako i viši iznos godišnjeg dodatka nemaju, pa se daje samo 7 eura po godini staža. Opravdanja kako nažalost novca nema su isto promašena, jer novca ima, samo je nepravilno raspoređen. Jedan od primjera je upravo neefikasna lokalna samouprava za koju nepotrebno odlaze stotine milijuna eura, neefikasna državna uprava, izmišljene savjetničke i koordinacijske pozicije po ministarstvima, javnim poduzećima, brojne agencije, fondovi i zavodi s preklapajućim nadležnostima, promašeni obuhvat korisnika inkluzivnog dodatka, korupcijske afere, sanacija otpada u Lici zbog lošeg upravljanja, i tako dalje, i tako dalje…
Igor Knežević
