Za sretan život i uživanje u svakom danu navažnije je okružiti se ljudima koji su također sretni. Svi prolazimo kroz teške situacije. Strahovi i nesigurnosti ponekad nas preplavljuju i zamućuju nam pogled, sužavaju ga do te mjere da više ne vidimo stvarne boje i oblik. Svatko od nas na neki je način ranjen, ali ono što smo dotad nosili sa sobom ne mora biti naš suputnik zauvijek. Svi imamo priliku umanjiti tamu svojih rana, ali tužno je kada vidite koliko naših sugrađana treće životne dobi teško preživljava. Mnogima ponos ne dopušta da to i javno priznaju. Cijeli su život radili, a danas za tzv. godišnji dodatak po godini radnog staža dobit će samo 7 eura!
Jedno su statistički podaci kojima se služe političari, a drugo je stvarnost. Jedno je prosječni iznos mirovine, a drugo iznos mirovine većine umirovljenika. Najbolje se to vidi na tržnicama i u dućanima. Na svim tržnicama može se vidjeti bogata ponuda ribe. Kako na splitskoj peškariji, na riječkoj tržnici i ribarnici, tako i na zagrebačkoj tržnici Dolac. Bio je petak u listopadu kada sam u dugom redu čekala ispred jedne ribarnice na trešnjevačkom placu i slušala razgovor kupaca. Uz ribarnicu nalazi se mesnica iz koje su dopirali mirisi suhomesnatih proizvoda, a jedan visok, korpulentan gospodin, dok je čekao da mu očiste sipu, požalio se: “Umjesto ove mirisne tlačenice ja se, po savjetu liječnika, moram zadovojiti morskim plodovima!” Nisam vidjela koliko je sipe kupio, ali čula sam da je ukupno platio oko 60 eura.
Ispred mene su bile tri starije gospođe. Gledale su i komentirale bogat izbor ribe od srdele, orade, skuše, oslića… Sve tri su se odlučile za srdelu koja je toga dana koštala 6 eura po kilogramu. Jedna je kupila 300 grama, druga 250 grama, a treća je tražila onoliko koliko može dobiti za 2 eura. Još je pitala može li dio toga zamrznuti. I prodavačica i ja smo joj rekle da ribu prvo mora očistiti. Rekla je da živi sama i da će joj za ručak biti dovoljno samo nekoliko srdela. Prije tri godine cijena srdele bila je 4 eura za kilogram. Inače, preporuča se konzumiranje ribe najmanje 150 grama na tjedan. Osim što je ukusna, ona je i jedna od najzdravijih namirnica koju možemo uključiti u prehranu. Bogata je proteinima, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i mineralima, a stručnjaci je preporučuju zbog pozitivnog utjecaja na srce, mozak i cjelokupno zdravlje organizma. E sada, pitanje je kako da si to priušti čovjek s nedostatnom mirovinom? Nažalost, svakodnevno možemo vidjeti puno sličnih tužnih primjera. Nedavno je jedan sugrađanin na društvenoj mreži opisao susret u dućanu sa starijom gospođom koja je kupila samo pet kestena. Upitao ju je: “Bako, zašto samo pet?” A ona je odgovorila: “Nemam novca za više.” Uzeo je vrećicu i napunio joj 800 grama, platio na blagajni i dao joj. Drhtavom rukom uzela je i rekla: “Bog te blagoslovio.”
Umirovljenica Božica živi sama u stanu, njezin sin se brine o nabavci hrane i lijekova, a uz pomoć mlađe susjede održava higijenu u stanu. “Da mi nije sina, ne znam što bih. S ovom mirovinom ne mogu u Dom za starije osobe. A kada bih i mogla, tko zna kad bih dočekala mjesto.” Njezini susjedi Nenad i Josipa od nedavno svakodnevno dobivaju ručak iz Crvenog križa jer sami ne mogu ići u kupovinu namirnica, a ne mogu si niti kuhati. Kažu da su zadovoljni i da im ostane i za večeru. A neki kažu povećali su mirovine! Tužno! Među hrvatskim umirovljenicima najugroženiji su stariji samci. Najteže je ženama jer nemaju s kim podijeliti kućanske troškove.
Umirovljenici s malim mirovinama svakodnevno se susreću s financijskim problemima. Većina njih već godinama nije obnovila svoju garderobu, a kada im se pokvare televizor, perilica rublja ili čak vodokotlić, oni koji su bez djece ili samci nemaju sredstava da plate popravak ili kupe novi proizvod. Za obrtničke usluge neki bi trebali dati skoro svoju cijelu mirovinu. Cijena zamjene vodokotlića kreće se od 60 do 400 eura. Ovisi o vrsti vodokotlića i imate li već unaprijed kupljen vodokotlić. Susjed jedne moje prijateljice, koji živi u stanu iznad nje, tijekom kolovoza dok je ona bila izvan Zagreba imao je poplavu u kupaoni. Voda joj je procurila kroz strop i na jednom dijelu stropa otpala je žbuka. Dugo se sušilo i tek nedavno majstor joj je pogletao i premaljao cijeli strop u kupaoni. Ukupno je radio dva dana po četiri sata. Naplatio je 250 eura. Trošak se nije mogao naplatiti na račun kuće i tebao ga je platiti susjed iz čijeg je stana bila poplava. Ali on je rekao da ne može dati više od 50 eura. Bivši je glumac u mirovini, žena mu nikada nije radila i nema mirovinu. Nažalost, na kraju nije dao niti tih 50 eura, već je cijeli račun morala platiti moja prijateljica. Znači ovaj majstor je za 8 sati rada zaradio pola nečije mirovine.
Nije velika mudrost reći da su čistoća i urednost u domu među važnim činiteljima zadovoljavajuće kvalitete života. Redovito održavanje učinit će dom zdravijim mjestom za život, pri čemu ne treba zaboraviti ni ekološku stranu. Uredan, čist i svjež stan u kojem živimo nesumnjivo pruža ugodu. Približavanjem blagdana svaka vrijedna domaćica, uz generalno pospremanje stana početkom proljeća i jeseni, nastoji temeljito očistiti svoj stan. Postoje privatne agencije i servisi za pomoć u kući, ali njihovu uslugu ne mogu si priuštiti naši sugrađani koji se jedva kreću po stanu, ne mogu niti platiti Dom za starije, nemaju djecu ili djeca žive daleko u inozemstvu. Većinom se oslanjaju na dobru volju susjeda.
Iako nas život često uvjerava da svatko žanje ono što je posijao, mnogi umirovljenici nisu mogli predvidjeti da neće moći živjeti dostojno od svojih mirovina, niti su krivi za sudbinu koja ih je snašla i stavila na margine društva. Ako u životu doista dobiješ koliko daš, onda su ti umirovljenici prevareni, radili su cijeli život, a zauzvrat u starosti im je i komad domaće ribe ili kilogram kestena postao nedostižan luksuz.
Drenka Gaković
