U prošlom, listopadskom broju Glasa umirovljenika, pisali smo kako je Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter povodom Međunarodnog dana starijih osoba 1. listopada poslala priopćenje u kojem je navela kako je izradila posebno izvješće „Prava starijih osoba u Hrvatskoj“ te ga predala Saboru u ožujku 2026., no rasprava o njemu kao i njezinim godišnjim izvješćima se nije dogodila. U njemu je između ostalog zatražila žurne, konkretne mjere za zaustavljanje rasta siromaštva starijih, gdje su joj u primarnom fokusu oni najugroženiji, pa je zatražila povećanje iznosa zajamčene minimalne naknade i nacionalne naknade za starije te da se uvede njihovo usklađivanje dva puta godišnje.
Siromašni prolaze najgore
Početkom studenog stigao je i odgovor Vlade: „S obzirom na to kako je od 1. siječnja 2024. nacionalna naknada povećana na 150 eura, a dalje se usklađuje s rastom troškova života (od 1. siječnja 2026. iznosi 160,22 eura), u uvjetima povećanih troškova i ekonomske globalne neizvjesnosti nema prostora za dodatno povećanje i dvostruko usklađivanje unutar iste godine”, naveli su iz Vlade dodavši da se iznos nacionalne naknade utvrđuje uzimajući u obzir gospodarske i fiskalne mogućnosti, kao i iznos zajamčene minimalne naknade (ZMN) te najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža.
Podsjetimo, upravo je SUH bio pokretač uvođenja nacionalne naknade za starije osobe, kako bi se osobama starijima od 65 godina koje nisu ostvarile uvjete za mirovinu ili zajamčenu minimalnu naknadu ipak pomogne ako nemaju dovoljno prihoda za život. SUH je i tada tražio da se nacionalna naknada usklađuje dvaput godišnje po jednakom principu kao i mirovine, no prihvaćeno je usklađivanje jednom godišnje i to samo po kretanju inflacije, a ne plaća.
Zbog toga je nacionalna naknada u odnosu na prošlu godinu povećana samo za 10 eura u ovoj godini, a prema stavu Vlade i dalje će se nastaviti skromno usklađivati. Ono što bode oči je što godišnji troškovi za isplatu nacionalne naknade iznose tek 37 milijuna eura. Ono što Vlada u svom odgovoru Pučkoj pravobraniteljici govori je da pri određivanju visine nacionalne naknade ona se ne smije približiti iznosu najniže mirovine za 15 godina staža. I to je u redu, netko tko je radio 15 godina, i netko tko je radio 5 ili uopće nije ne smiju biti izjednačeni u primanjima jer bi se obezvrijedio rad.
Paradoksalna pravednost
No, ono što je loše što su naše mirovine izrazito niske, pa tako netko tko je radio 15 godina ima 234,60 eura mirovine prema aktualnoj vrijednosti od 15,64 eura po godini staža, odnosno 248,70 eura prema vrijednosti najniže mirovine od 16,58 eura po godini staža. Također, zajamčena minimalna naknada (ZMN) za stariju osobu koja živi u kućanstvu iznosi 161,50 euro, a ako je samac penje se na 221 euro, iz čega proizlazi da starije osobe koje ispunjavaju uvjete, a žive same, isplativije im je uzeti ZMN, a što vjerojatno neki od njih niti ne znaju. Kad se pogledaju svi ti iznosi, lako je zaključiti kako su niski, jer upravo niske mirovine za sobom povlače i „pravednost“ da se ZMN i nacionalna naknada za starije osobe ispod nekog iole suvislog minimuma za preživljavanje. Na kraju dana, žrtve takve paradoksalne pravednosti su oni najsiromašniji. SUH zato i traži korjenite reforme kojima će mirovine i socijalne naknade trajno odmaknuti od pukog preživljavanja. Vrijeme je da starije osobe prestanu biti populacija na kojoj se štedi.
Igor Knežević
