Svako par mjeseci u javnosti izađe neki članak u kojem je javnost šokirana iznosom prosječne mirovine kategorije bivših saborskih zastupnika, članova Vlade i sudaca Ustavnog suda. Podsjetimo, riječ je o kategoriji umirovljenika koji su u mirovinu otišli po posebnim propisima čime im je zagarantirana i puno veća mirovina od prosječnih umirovljenika. Prije ovog zadnjeg travanjskog usklađivanja mirovina od 3,03 posto, prosječna mirovina tih umirovljenika iznosila je nemalih 2.185 eura, dok je prije šest godina, 2019. godine, iznosila 1.300 eura. U tom razdoblju, dakle, njihove mirovine rasle su za 885 eura.
Za usporedbu, prosječna mirovina umirovljenika bez posebnih propisa i bez međunarodnih ugovora 2019. godine iznosila je 357 eura, a danas svega 577 eura, što je porast od tek 220 eura. Razlika u visini mirovine između bivših saborskih zastupnika i običnih umirovljenika 2019. je iznosila 940 eura, a danas 1.600 eura. Za to je kriv sustav formule usklađivanja mirovina, kojim se svim umirovljenicima u jednakom postotku usklađuje mirovine, imali oni 200 eura mirovinu ili 2.000 eura. Prvi će primjerice za 10-postotno povećanje mirovina u jednoj godini dobiti 20 eura veću mirovinu, a drugi 200 eura.
Truo i nepravedan sustav
Isto vrijedi i za sve ostale umirovljenike s visokim mirovinama koji nisu išli u mirovinu po posebnim propisima, a koji su također privilegirani ovakvim načinom usklađivanja mirovina, ali su barem za razliku od bivših saborskih zastupnika svojim uplatama doprinosa bez povlaštenosti zakonskih odredbi zavrijedili više mirovine.
Očigledno je kako je ovakav sustav usklađivanja mirovina koji se temelji na jednakom postotku svima truo, nepravedan, i treba ga mijenjati, pogotovo u slučaju onih koji su visoke mirovine stekli na temelju saborskih i drugih povlastica.
Oni s nižim mirovinama smatraju kako bi se sa svakim usklađivanjem svim umirovljenicima trebao dati jednak iznos. Protivnici te ideje, uglavnom oni s visokim mirovinama, poručuju kako bi se time izgubili osnovni postulati mirovinskog sustava, prema kojima mirovine ovise o godinama staža i visinom uplaćenih doprinosa.
Činjenica je da takvim izjednačavanjem mirovine ne bi ništa osjetnije narasle onima s prosječnim i nižim mirovinama, već bi na gubitku bili oni s višim mirovinama koji su u manjini, no zato mora postojati solidarnost u mirovinskom sustavu, kako bogatiji umirovljenici ne bi postojali još bogatiji, a siromašni siromašniji, jer usklađivanje njihovih niskih mirovina ne prati rast troškova života.
Radnicima 150 eura, zastupnicima 220 eura
Dapače, u slučaju saborskih zastupnika ne postoji ni solidarnost prema radnicima od čijih uplata se isplaćuju njihove mirovine. Evo kako. Prosječna plaća radnika u Hrvatskoj u zadnjih godinu dana narasla je za 150 eura, a mirovina za 55 eura, dok je bivšim saborskim zastupnicima i članovima Vlade mirovina porasla za 220 eura. Čak 70 eura više nego što je rasla prosječna plaća! Bivši zastupnici i ministri posebnim zakonima osigurali su si ugodnu starost, ali je nepravedno da svakim usklađivanjem mirovina dobivaju više novca i od prosječnog radnika, a da ne ponavljamo i koliko više od prosječnog umirovljenika.
Stoga bi se u budućnosti definitivno trebao reformirati sustav usklađivanja mirovina. Ideja da se svima da jednak iznos je upitna jer bi primjerice se izjednačio netko tko ima malu mirovinu jer je radio samo 20 godina s nekim tko ima duplo veću mirovinu jer je radio 40 godina. No, zato, kao i sve u životu, može se naći kompromis, odnosno da se kod usklađivanja u obzir uzmu i socijalni kriteriji, odnosno uvedu cenzusi kako bi se onima s nižim mirovinama one usklađivale po povoljnijoj stopi nego onima s višim mirovinama.
Dati više onima s nižim mirovinama
Ne bi to bio nikakav neviđen revolucionarni reformski potez u Europi, jer brojne države onima s nižim mirovinama kod usklađivanja mirovina daju više, odnosno kod usklađivanja ne primjenjuju isključivo kriterij visine mirovina i uplaćenih doprinosa, već i socijalni kriterij (npr. Češka, Portugal, Latvija, Italija, Slovenija, Austrija, Grčka). Neke zemlje, poput Bugarske, Španjolske pa i Austrije povremeno, ne svake godine, utvrđuju još dodatne više postotke usklađivanja za one s nižim mirovinama. Hrvatska je pak prije par godina počela povećati najnižu mirovinu koja trenutno vrijedi 103 posto aktualne vrijednosti mirovine (AVM), a od 1. srpnja 2025. će rasti za još tri posto. No, to povećanje značit će niti 12 eura više onima s najnižim mirovinama.
Kada su u pitanju hrvatski visoki državni dužnosnici solidarnosti nema u svim smjerovima. Tako oni koji još rade su sebi nariktali pravi bum plaća prošlog ljeta, kada su im plaće odjednom narasle i do 80 posto, a vidimo i da u mirovini takvi dužnosnici su daleko od bilo kakve solidarnosti s ostalim umirovljenicima pa i radnicima. Nema spora da jedan ministar ne bi trebao imati 4.000 eura plaću, ali nema spora ni da prosječan hrvatski umirovljenik ne bi trebao imati barem 1.000 eura mirovinu.
Osim što su državni dužnosnici sebi učinili život lagodnijim dok rade, na taj način osigurali su se i beneficije u mirovini, koje su privremeno izgubili oni koji su od 2012. godine po prvi put zasjeli u saborske klupe. Naime, s krajem 2011. godine ukinuto je pravo na povlaštenu saborsku mirovinu, pa je očito i na to mislila nova garda današnjih ministara i zastupnika kad su si povećavali plaće prošlog ljeta.
Kako do saborske mirovine
Pa evo i male retrospektive kako su naši saborski zastupnici ostvarili tako visoke mirovine. Pravo na povlaštenu saborsku mirovinu ostvaruju zastupnici koji su tu dužnost obnašali od prvog do kraja šestog saziva, odnosno do kraja 2011. godine, uz uvjet da su do tada odradili polovicu mandata, odnosno dvije godine. Ono što im je pogodnost je da ako se netko odluči danas ići u mirovinu, a odradio je tih dvije godine u Saboru do 2012., na njega se primjenjuje stari Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru koji je u vrijeme obnašanja dužnosti bio na snazi.
Dakle, oni imaju pravo otići u mirovinu prema odredbama starog zakona, što nije slučaj s običnim radnicima, koji ne mogu birati stari zakon koji bi za njih bio povoljniji. Povlastice proizlaze i iz toga što mogu u saborsku mirovinu sa svega 20 godina staža i 55 godina života. No, tu nije kraj saborskim povlasticama. Naime, u vrijeme trajanja mandata računa se i vrijeme kada im je mandat bio u mirovanju. Pa će tako i oni koji su dvije godine izbivali iz Sabora svejedno kao i ostali dobiti 65 posto osnovice, odnosno neto plaće, a mirovina se dalje povećava za dva posto po svakoj navršenoj godini staža.
Nedostatak solidarnosti
Barem nešto pozitivno je što broj korisnika iz ove kategorije ne raste, već u posljednjih šest godina varira između 665 i sadašnjih 681, te doista ne opterećuju previše hrvatski proračun. No, zbog već spomenutih razloga solidarnosti njihove mirovine ubuduće bi trebalo urediti da ne rastu toliko osjetnije prema ostalim skupinama umirovljenika, već primjerice da rastu jednako kao prosječna hrvatska mirovina. Na 2.185 eura, s posljednjim usklađivanjem od tri posto mirovine će im narasti za 65 eura, a prosječnom umirovljeniku 19 eura. Tih 46 eura razlike ne bi im srozalo životni standard, kao što se svakim poskupljenjima srozava većini umirovljenika koji imaju ispod 650 eura mirovine.
Igor Knežević
BUJANJE MIROVINA PO POSEBNIM PROPISIMA
Velik rast branitelja, pad partizana i „ustaša“
Nesavršenstvo hrvatskog mirovinskog sustava definitivno upotpunjuje posebna skupina umirovljenika – korisnici kojima su mirovine priznate ili određene prema posebnim propisima. Ukupno je 19 kategorija korisnika mirovina po posebnim propisima čiji su prosjeci visine mirovina osjetno viši od „običnih radničkih mirovina“, a na vrhu po visini prosječne mirovine strše bivši saborski zastupnici i članovi Vlade (2.185 eura) te redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1.909 eura). SUH već dugi niz godina traži da se sve mirovine razdijele na individualnoj razini na dio stečen radom i dio stečen posebnim propisima, kako bi se jasno vidjelo koliko se novca dodatno troši iz proračuna na isplatu takvih mirovina, i kako bi se izbjegle insinuacije o neadekvatnosti mirovinskog sustava, odnosno pokrivenosti mirovina s plaćama.
Braniteljima 1.212 eura mirovine
U siječnju 2019. godine bilo je 175.000 korisnika mirovina prema posebnim propisima, da bi u siječnju 2022. taj broj porastao na 181.000. Početkom 2025. godine došli smo već do 190.000 korisnika, odnosno 15.000 više nego prije šest godina. Za ovaj porast najzaslužniji je rast korisnika braniteljskih mirovina, koje su sa 108.800 korisnika u 2019. godini došle na sadašnjih 137.000 korisnika te će taj broj samo rasti. Važno je naglasiti da od tih 137.000 branitelja njih 64.800 su korisnici kojima su mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema zakonu o hrvatskim braniteljima iz 2017. godine te prosječno iznose 575 eura, ali s prosječnim stažom od 30 godina i šest mjeseci, što je gotovo jednako ukupnom prosječnom stažu svih hrvatskih umirovljenika.
Prije šest godina takvih braniteljskih mirovina bilo je 12.800 manje pa se da lako zaključiti da je upravo porast ove kategorije najviše utjecao na ukupni rast korisnika mirovina po posebnim propisima.
Preostalih 72.700 branitelja koji su ostvarili pravo isključivo prema ZOHBDR-u primaju prosječno 1.212 eura, što je više nego duplo više od „običnih umirovljenika“, a oni su ostvarili 18 godina i 9 mjeseci staža. Prije šest godina takvih branitelja bilo je 70.800, tako da se pojavilo novih 1.900 branitelja u ovoj kategoriji. Kako godine od Domovinskog rata prolaze logično je da će broj umirovljenih hrvatskih branitelja nastaviti još brže rasti, zbog čega je definitivno potrebno provesti reviziju svih mirovina, pogotovo braniteljskih gdje su se uz većinu časnih branitelja prošvercali i lažni branitelji koji su Hrvatsku branili samo ispred televizora i sada dobivaju naš novac iz proračuna.
Partizani i domobrani ublažili bujanje
Iako je prošlo 80 godina od završetka drugog svjetskog rata, mirovine se i dalje isplaćuju sudionicima NOR-a (partizanima) i pripadnicima domovinske vojske od 1941. do 1945. godine (ustaše i domobrani), odnosno da budemo precizniji, riječ je uglavnom o obiteljskim mirovinama koje se isplaćuju njihovim suprugama i nasljednicima kojima je bila oduzeta poslovna sposobnost. U 2019. godini isplaćivalo se 11.250 partizanskih mirovina, a danas 3.510, a prosječna mirovina te kategorije iznosi 620 eura. Domobranske mirovine 2019. primalo je blizu 4.900 korisnika, a danas je prima 1.260 korisnika s prosječnom mirovinom od 543 eura. Upravo je pad broja partizanskih i domobranskih mirovina ublažio bujanje mirovina po posebnim propisima za koje je zaslužan rast broja braniteljskih mirovina.
I.K.
