Četvrtina umirovljenika u Hrvatskoj prima najnižu mirovinu, i često nemaju dovoljno prihoda kojim bi mogli platiti boravak u toplicama. Najveći dio umirovljenika osuđenih na mizerne mirovine nikada ni ne dođu do toplica, osim ako su preko HZZO-a na rehabilitacijskom liječenju.
Međutim, ne moramo ići daleko od republičkih granica Hrvatske kako bismo vidjeli da primjerice u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, ali i Makedoniji, umirovljenici imaju pravo na besplatan boravak u toplicama na račun javnih mirovinskih fondova. Tako srbijanski umirovljenici imaju pravo na besplatnu medicinsku rehabilitaciju u 24 lokalnih toplica. Naime, njihov Republički fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje u ovoj godini izdvaja 417 milijuna dinara, čak 24 milijuna dinara više nego prošle godine, a sve za besplatnu rehabilitaciju u „banjama”.
Niska mirovina – glavni kriterij
To znači da će o trošku države ove godine na desetodnevni boravak u jednim od tih toplica otići i do 1.000 umirovljenika više nego godinu ranije, kada je tu mogućnost iskoristilo oko 14.000 umirovljenika. Niska primanja su glavni kriterij, pa je tako lani to pravo ostvario umirovljenik ako je imao mirovinu nižu od 24.980 dinara, odnosno da nema druga primanja te da nije koristio to pravo u proteklih pet godina.
Slična situacije je i u Crnoj Gori, gdje Savez udruženja penzionera Crne Gore organizira sedmodnevni boravak svojim umirovljenicima u odmaralištima u raznim tamošnjim gradovima. Crnogorski umirovljenici tako imaju pravo na besplatan boravak, koji im omogućava mirovinski Fond PIO, s time da umirovljenici čija mirovina iznosi manje od 300 eura boravak plaćaju samo pet eura dnevno, a oni iznad 300 eura, deset eura po danu.
Sedam dana raja
Makedonski pak umirovljenici mogu koristiti toplice za sedam dana takozvane vanjske klimatske rekreacije također preko mirovinskog fonda koji je u nadležnosti makedonskog Ministarstva rada i socijalne politike. Filijale mirovinskog fonda u dogovoru sa spomenutim ministarstvom odobravaju umirovljenicima besplatan boravak u lokalnim toplicama, a uvjet za je da nemaju mirovinu višu od 17.000 makedonskih denara.
Umirovljenici u Bosni i Hercegovini na teritoriju Republike Srpske mogu se preko Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje prijaviti za besplatnu desetodnevnu rehabilitaciju u srbijanskim „banjama”, ali ne i u brojnim lokacijama na teritoriju Federacije BIH, što je očito politička odluka.
Međutim, od 1. travnja ove godine, čak tisuću umirovljenika iz Federacije Bosne i Hercegovine imat će priliku za besplatno topličko liječenje od sedam do deset dana, jer je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) ove godine odobrio čak 470.000 maraka za tu namjenu.
Kad zemlja voli svoje stare
Pravo na liječenje imat će bolesni, umirovljenici s najnižim primanjima, kao i oni koji do sada nisu koristili besplatne usluge o trošku Federalnog zavoda. Osim toga, bosanskohercegovački umirovljenici na liječenju moći će provesti od sedam do deset dana. Novina je da od ove godine umirovljenici usluge topličkog liječenja koriste shodno odredbama novog Zakona o PIO.
Postavlja se pitanje zar je zaista nemoguće dogovoriti da i hrvatski umirovljenici, mogu ostvariti takvo pravo. Kako to da su sve bivše republike toliko naprednije u zaštiti svojih najranjivijih skupina, upravo onih najstarijih, čak i kada im je bruto nacionalni dohodak po stanovniku daleko niži nego u Republici Hrvatskoj. Ili je pravilo da se socijalna država uguši u zemljama koje se neoli- beralno usmjere, poput Hrvatske i Slovenije.
Ne traži se ovdje da se hrvatska Vlada ugleda na bogate zemlje Zapadne Europe, već neka samo „baci pogled” preko granice i shvati kako se i siromašnije zemlje odužuju svojim starijim sugrađanima koji su svojim minulim radom dobrano zaslužili da svoje zdravstvene probleme katkad rješavaju i besplatno.
Marta Hržić Bijelić
