Pat Dunn je umirovljena medicinska sestra iz Ontarija u Kanadi koja je osnovala neprofitnu organizaciju „Starije žene žive zajedno“. Organizacija trenutno broji više od 2.000 članica. Nakon iznenadne smrti supruga Pat se borila sa životnim troškovima. Zbog visokih cijena najma stanova nije mogla živjeti sama. Bila je u strahu jer je brzo trošila ušteđevinu i shvatila da s njom neće moći živjeti do kraja života. Iako Pat ima dvoje odrasle djece, oni žive daleko i imaju svoje živote.
„Zlatne djevojke“ kao inspiracija
Inspiraciju za osnivanje organizacije pronašla je u američkoj humorističnoj seriji „Zlatne djevojke“ u kojoj četiri starije žene odlučuju dijeliti suživot u istoj kući. Pitala se postoji li još žena koje se nalaze u istoj situaciji, koje si ne mogu priuštiti samostalan život i koje bi željele živjeti s drugim ženama. Pomislila je da bi mogla organizirati nešto slično. Pat je tada imala 70 godina, ali je bila fizički aktivna – mogla se brinuti sama za sebe i nije trebala ničiju pomoć.
U veljači 2019. godine osnovala je Facebook grupu pod nazivom „Starije žene žive zajedno“ i pozvala žene koje žive same u Ontariju da joj se pridruže i razgovaraju o toj ideji. Kada su joj se počele javljati druge žene prvi put od smrti supruga osjetila je nadu. Nakon tjedan dana njezina Facebook grupa brojala je 50 članica, a nakon mjesec dana 200 članica. Tada se, priznaje, malo i uplašila jer je grupu osnovala da sebi pronađe sustanarke, a sada je osjećala obvezu da pomogne i drugim ženama koje su joj se obratile, a čije su životne priče bile vrlo teške. Pat je slušajući hrabre i snalažljive žene učila o svim preprekama sustava s kojima su se te žene suočavale.
Prilagodba trajala, ali se isplatila
U prosincu 2019. počela je živjeti u unajmljenoj kući s dvije žene koje je upoznala u grupi. Nikada nije živjela s osobama s kojima nije bila na neki način povezana, a sada živi s dvije potpuno nepoznate žene. Navodi kako im je trebalo četiri do šest mjeseci da se potpuno prilagode jedna drugoj.
„Važno je razgovarati i iznositi probleme kako oni s vremenom ne bi postajali veći“, objasnila je u intervjuu lokalnim medijima.
Njezin svakodnevni život ujutro započinje kao i kada je živjela sama – ustane, doručkuje, popije čaj i nahrani psa. Ali navečer zajedno sa dvije sustanarke sjedne za stol, večeraju i prepričavaju kako im je protekao dan. I puno se smiju. Pat voli biti okružena ženama, voli žensku solidarnost, a uz svoje sustanarke osjeća sigurnost i ne može vjerovati da je usamljenost koju je osjećala nakon smrti supruga nestala.
Pat je objasnila i kako pomaže ženama koje se preko njezine organizacije odluče na zajednički život. Kaže kako ih vodi kroz proces, ističući njihove obveze i odgovornosti. „Trebaju biti spremne na život u zajednici koji uključuje kuhanje, čišćenje, kupovinu namirnica, plaćanje najamnine i računa, ali i probleme koji dolaze sa starenjem.“
Pripremila je vodiče za razne situacije u kojima se može naći osoba u suživotu – što učiniti kada se netko razboli, kada mora u bolnicu, kada se uoče naznake demencije. Također ih uči i socijalnim vještinama – kako postaviti granice, kako nešto reći na ljepši način, kako izbjeći konflikt, što učiniti kada netko želi dovesti gosta ili živjeti s ljubimcem…
Zbogom usamljenosti
Budući da Pat želi poticati prijateljstvo među ženama koje žive zajedno, prvi korak je da se dvije, tri ili četiri žene upoznaju preko njene grupe i zajedno traže kuću u kojoj će stanovati kako bi u startu sve imale jednaka prava. S vremenom je Pat razvila cijeli program koji pomaže članicama grupe da pronađu kompatibilne sustanare. Kasnije se program proširio i uključivao je ugovore sa sustanarkama te različite vrste podrške unutar zajednice. Kako je broj članica grupe rastao, postalo je jasno da Facebook platforma nije najbolji način za podršku trenutnim članicama, pogotovo za uključivanje žena koje žive u drugim regijama. Stoga je Pat odlučila otvoriti neprofitnu organizaciju kako bi izgradila održivi sustav za pružanje usluga svim kanadskim starijim ženama koje traže pristupačno rješenje za stanovanje.
Pat je prošla put od očajne i usamljene udovice koja je bila u strahu da će postati beskućnica do žene koja ima siguran dom u zajednici s prekrasnim ženama s kojima može razgovarati i zabavljati se, te s kojima nikada ne osjeća usamljenost.
Problemi s kojima se suočavaju udovice i udovci univerzalni su, ali još više izraženi u razvijenim zemljama, gdje zbog sve manjih obitelji i drugačijeg načina života starije osobe često ostaju same i usamljene. Taj trend vidljiv je i u Hrvatskoj.
Poučak i za Hrvatsku
Jedna od opcija sprječavanja usamljenosti, ali i smanjenja troškova života je upravo dijeljenje nekretnine kao i u ovom kanadskom slučaju za koje su se protagonistice lakše odlučile jer nijedna nije imala nekretninu u svom vlasništvu. No, tko kaže da dvije dugogodišnje prijateljice koje postanu udovice, a svaka ima svoj stan, ne bi mogle živjeti u jednom stanu, a drugog iznajmljivati? Odlazak u dom za starije također je opcija kojom se može spriječiti usamljenost, ali u „državnim“ domovima nema mjesta, a privatni su enormno skupi, pa ideja o zajedničkom suživotu postaje sve više realnost i u našoj zemlji.
Marina Bračić/Igor Knežević
