U nekoliko gradova i općina u Hrvatskoj u posljednje dvije godine uvedena je mjera „Baka-djed servis“ uz isplatu novčane naknade. Po uzoru na švedski model, prvi je ovu mjeru u Hrvatskoj uveo grad Samobor u travnju 2025. godine. U samo godinu dana mjeru su uveli Križevci i slavonska općina Bizovac, a grad Sveta Nedelja posljednji je uveo mjeru u travnju 2026. godine. Istarska općina Sveti Petar u Šumi uveo je vlastitu inačicu pod nazivom „Nona-nono servis“, a modificirana mjera provodi se i u gradu Ploče.
Cilj ove mjere je pomoći obiteljima s malom djecom koja nisu uspjela dobiti mjesto u vrtiću, a koje imaju zdrave bake i djedove koji mogu i žele pomoći čuvati svoje unuke. Gradovi im time žele osigurati izvor prihoda, podići kvalitetu svakodnevnog života te ojačati obiteljske veze i međugeneracijsku solidarnost.
Uvjet za ostvarivanje ove mjere je da su djeca predškolske dobi, minimalno jedne godine starosti, te da ne idu u vrtić niti u obrt za čuvanje djece. Oba roditelja moraju biti zaposlena ili imati studentski status, a baka i djed trebaju biti umirovljenici. Važno je napomenuti da bake i djedovi mjeru mogu koristiti i za više unučadi. Ukoliko su svi uvjeti zadovoljeni, umirovljenici za čuvanje unuka u navedenim gradovima mogu zaraditi od 100 pa do 360 eura po djetetu.
„Naknada za „Baka-djed servis“ se isplaćuje u visini sufinanciranja programa predškolskog odgoja u privatnim vrtićima, što iznosi oko 360 eura mjesečno“ – navode iz Samobora, pionira ovog projekta. Isti iznos od 360 eura daje i općina Sveta Nedjelja, Križevci daju 250 eura po djetetu, Sveti Petar u Šumi 200 eura, a Općina Bizovac pak isplaćuje 100 eura po djetetu mjesečno. Grad Ploče pak daje potporu od 350 eura po djetetu, ali je zanimljivo kod Ploča što naknadu mogu primati i druge nezaposlene osobe koje roditelji sami odaberu, a ne samo bake i djedovi.
Iako se iznos sufinanciranja ove mjere razlikuje od grada do grada, na ionako niske mirovine koje imaju umirovljenici ovo je dobar doprinos njihovom budžetu, jer uostalom većina njih i čuva svoje unuke besplatno, a što pak nije nimalo lagano. Unuci pak tako odrastaju u sigurnom obiteljskom okruženju. Postoje i propisane obveze, jer bake i djedovi moraju osigurati odgovarajuću skrb za unuke, uključujući prehranu, higijenu i sigurno okruženje za igru, a roditelji su obvezni svaka tri mjeseca podnositi izvještaj o provedbi mjere.
Nadamo se da će se ova mjera proširiti i po drugim hrvatskim gradovima i općinama, a samu mjeru pozdravljaju i u Ministarstvu demografije, navodeći je „kao primjer dobre prakse s lokalne razine koja će se rado razmotriti za uvođenje na nacionalnoj razini“.
Marina Bračić
