Nakon 14. sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, hrvatski umirovljenici mogu biti i zadovoljni i nezadovoljni. Prvo, jedino zadovoljstvo mogu izraziti poboljšanjem formule za usklađivanje mirovina sa 70:30 na 85:15, što predstavlja tek mali pomak u odnosu na rast inflacije i troškova života.
Kad je riječ o tzv. trinaestoj mirovini, ministar Piletić ju je nazvao godišnjim dodatkom, što je apsolutno svejedno, jer svaka od 12 zemalja koje su je uvele prakticira različite nazive, od „ček za starije osobe“, do božićnice. Svugdje se i različito računa, kao cijela 13. mirovina, kao jedna dvanaestina, u visini najniže mirovine za sve isto ili u određenom iznosu po godini osiguranja. Tako je u Luksemburgu ekvivalenta iznosu od 22,014 eura umnoženih s radnim stažem. Nerijetko se isplaćuje u prosincu, veljači, svibnju ili kao regres pred ljeto.
Hrvatska je Vlada izumila 13. mirovinu kao „stroj“ za sramoćenje umirovljenika. Nakon što je isplatila šest jednokratnih dodataka umirovljenicima s mirovinama do 700 eura, sada je odlučila isplatiti jednokratni dodatak svima, ali tek druge godine, kad se regulira Zakonom o mirovinskom osiguranju, i to po prijedlogu ministra Piletića u vrijednosti od samo pet eura po godini radnog staža. Tako će umirovljenici s malo staža, npr. za 15 godina, dobiti 75 eura godišnjeg dodatka, a oni sa 40 godina 200 eura.
Ne, s takvim modelom računice umirovljenici nisu zadovoljni, a nisu niti umirovljeničke udruge. Tko to može pripraviti obiteljski božićni ručak jednog dana sljedeće godine i to sa samo 75 eura? Kakav bi to dodatak dobili korisnici invalidskih mirovina koji imaju, ne svojom krivnjom, npr. osam godina staža? Kad bi se godina računala barem u visini AVM, tj. od 11,77 eura, to bi još nekako zvučalo. No, ono što ih najviše ponižava je da će i ovaj Božić dočekati posnog stola.
Ova se Vlada ipak poigrava s umirovljenicima, marginalizira stare, valjda uvjerena kako je prehladno da izađu na ulice i kažu što misle. Nezadovoljstvo umirovljenika uoči višestrukih izbora nije previše mudro izazivati. A ono je već tu, svaki dan na društvenim mrežama, na telefonima, u pismima. I nitko se ne crveni od srama.
Jasna A. Petrović
