Meni je zlo? A vama nije? Toliko agresije u javnoj komunikaciji nismo doživjeli od zadnjeg rata. Prepucavanja, vrijeđanja, gađenje, desničarski diskurs u poimanju stvarnosti, neki čudni nekompetentni ministri s dvojbenim obrazovanjem i još dvojbenijim teorijama u svom sektoru. Ministar demografije koji u visini duple prosječne penzije angažira vanjske savjetnike o demografiji i rađanju, i, naravno, svi su muškarci. Pa plameni jazavci i beskrajna potreba za dvoličnošću prema desničarskom naslijeđu, vožnje helikopterima i vojnim brodovima na porciju jastoga, bahatost prema novinarima, podcjenjivanje javnosti, vrijeđanje stranih državnika, sve se to iz politike, podmazane utrostručenim plaćama, preselilo u umirovljenički milje, na društvene mreže, gdje je ciljem gaditi svakoga tko nešto zagovara, vrijeđanje bez granica. A s druge strane sve više lopovluka, nasilja, korupcije, besramnog bogaćenja političara na svim razinama, sporost tužilaštva, sudstva, kaznenog sustava.
Ja više ne volim takvu zemlju u kojoj su bahati ponizili najranjivije, baš najslabije, marginalizirane i obezvrijeđene starce, godinu dana su im blokirali i socijalni dijalog i realizaciju obećanih poboljšica. Ne volim političare koji su preko noći sebi podigli plaće za 83 posto osnovice, a starce su ove godine odgodili, kao da ovi imaju dovoljno preostalih godina života. I sada slatkorječivo govore kako je puno toga postignuto, a da im se pri tome u očima kao Paji Patku vrte njihove vlastite novčanice, zarade, vile i jahte.
I onda se pojave i u drugim slojevima ljudi koji bi htjeli biti baš takvi razgoropađeni političari koji misle da je to win-win formula za uspeti se na vrh. I tako se rode i novi-stari umirovljenički lideri i vuku narod na nos. Jedan Špika grmi s govornice na glavnom trgu u Zagrebu i zadivljuje svojim psovkama i uvredama vlasti, ali samo izvršne, psuje po svim strankama i udrugama, vrijeđa snagom velikog vođe, a ne čisti svoje tragove, već ih zatrpava samo očajem većine osiromašenih umirovljenika, koji nisu kao on promijenili šest-sedam stranaka, od umirovljeničkih, preko vladajućih u državi i gradu; bio je u Nadzornom odboru splitske Zračne luke, gradski vijećnik u Trogiru, ma teško je pobrojati gdje se sve ugurao. No, on ne priča kako je kroz svoj „Šibopromet“ uništio gomile firmi u stečaju, i robne kuće u Splitu i po Dalmaciji, te skoro 500 radnika ostavio bez posla, a neke i bez penzije.
Na listi Karamarkove Domoljubne koalicije 2016. dobio je najmanje glasova, samo 131, ali njegova golema ambicija nije posustala. Onda ga je spašavao tadašnji HSU-ovac Lazar Grujić koji ga je uhljebio kod Bandića na sportskim terenima, a ovaj je onda uletio i u Sabor, na kratko. Lazaru je ukrao čak i naziv nove umirovljeničke stranke Blok umirovljenici zajedno
Fiskulturnik Špika je fakat trebao završiti u DP ili HDZ-u gdje su u modi političari s Kineziologije, pa makar i iz Dervente. No, eto, sad se uhvatio umirovljenika, i najavljuje nove „štrajkove“ i prosvjede i nada se biti savjetnikom novog, valjda i budućeg predsjednika Milanovića, za umirovljenike. Nego za što? Pa iz njihove zdjele kljuca od svoje 47. godine iako je tek ove godine otišao u mirovinu. Je, umirovljenike se lako obrađuje. Oni čak plešu po Trgu kako Špika govori, a tužno je što se tamo pridodaju, ma kako s dobrim namjerama, i poneki predstavnici SDP-a i Možemo, i sindikalni alternativci. Glavno da se viče, da se psuje, da se galami. A ne da se vodi socijalni dijalog i pregovara. Nazdravlje!
