Umirovljenička udruga Sindikat umirovljenika Hrvatske upozorava kako je uoči najavljene mirovinske reforme, o kojoj se na kapaljku puštaju informacije, jasno jedino to da će se ministar Pavić založiti, s ekipom poznatih glasnogovornika financijske industrije, za slabljenje prvog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti i jačanje dugog obveznog stupa, čime se nastavlja privatizacija mirovinskog sustava.
Mediji s flasterom na ustima zbog financijske potpore banaka i osiguravajućih društava za njihove promotivne i reklamne kampanje, uporno šute o tri važne činjenice.
Prvo, da u zapadnoeuropskim zemljama model drugog stupa kakav je uvela Svjetska banka u bivše socijalističke zemlje, ne postoji. Većinom nemaju drugi stup ili je taj profesionalne, najčešće dobrovoljne, naravi. Ne kažu niti da je većina novih članica Europske unije – Češka i Slovenija, a naknadno Poljska, Mađarska, Slovačka, Bugarska, i od prošle godine i Rumunjska, prešla na dobrovoljni model. Zemlje koje su pod izrazitim pritiskom Svjetske banke i dalje poslušnički grabe novac iz prvog stupa i prebacuju u drugi, s razlikom što su baltičke zemlje smanjivale, a ne podizale udjel mirovinskog doprinosa za drugi stup u odnosu na početni. U Hrvatskoj je bankarski sektor, s plaćenim znanstvenicima i „stručnjacima“ praktički zapriječio da se o štetnosti hrvatskog modela drugog mirovinskog stupa govori u javnosti.
Drugo, istina nije da su od uloženih 70 milijardi kuna obvezni fondovi pri bankama zaradili 92 milijarde, već je istina, da su od 2002. do danas ostvarili gubitke od 9,5 milijardi kuna. Naime, kada se uloženome dodaju tranzicijski, administrativni i izlazni troškovi, uključujući i visoke plaće i bonuse fond-menadžera, Hrvatska je u ozbiljnom gubitku. Što je tranzicijski trošak? Oko 2 posto bruto društvenog proizvoda godišnje, tj. iznos „oduzete“ četvrtine mirovinskog doprinosa koji je predan na upravljanje bankama, no onda se taj isti iznos posuđuje od banaka uz vrlo visoke kamate. Poljska, Slovačka i druge zemlje su na vrijeme izračunale kako se takvim drugim stupom povećava javni dug, te ukinule obveznost drugog stupa. Dodajmo k tome i gubitke izazvane kolapsom Agrokora, a prethodno Magme, Ingre, Centar i Credo banaka, Nexe i brojnih drugih firmi, pa nam je jasno da nam se prodaje šarena laža.
Treće, nitko ne kaže javnosti da će mirovine iz drugog stupa biti isplative samo ako radnik ima plaću u iznosu od dvije do sedam puta višem od prosječne plaće, a ako su plaće niže od prosječne, dobit će najmanje za trećinu nižu mirovinu nego da je cijeli doprinos uplaćivan samo u prvi mirovinski stup.
Ukratko, obvezni drugi mirovinski stup je štetan za postojeće i za buduće umirovljenike. Postojećima se, naime, zbog okljaštrenosti mirovinskog fonda za četvrtinu te visokog javnog duga mirovine neadekvatno usklađuju i zbog toga njihova realna vrijednost kontinuirano pada. Budućim umirovljenicima će mirovina biti mizerna, pa tako svi tonu u siromaštvo.
Situacija u Hrvatskoj već jest katastrofična jer 315.000 ili 27,6 posto umirovljenika prima mirovine niže od 1.500 kuna, što je iznos koji apsolutno nedovoljan na život. Čak oko 600.000 umirovljenika ili 52,5 posto ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva u 2017. godini, kad je iznosila 2.180 kuna.
Prosječna, pak, mirovina iznosi 2.317 kuna. To su točne brojke, kao što je točno i da je relativna vrijednost mirovine, tj. udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći, pala na samo 37,46 posto i time katapultirala Hrvatsku na dno svih država u okruženju (Mađarska i Makedonija – 62%, Slovenija – 60,2%; Crna Gora – 56,2%, Srbija – 49,8%; Kosovo – 47%; Bosna i Hercegovina – 43,4 odnosno 42,5%).
Hrvatska je treća zemlja u EU po nemogućnosti suočavanja s izvanrednim troškovima (60%, a prosjek EU 37,3%), iza Mađarske, Cipra i Letonije, te među rijetkim zemljama u kojima su starije osobe bitno siromašnije od djece.
U Hrvatskoj je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni rizika od siromaštva, tj. 32,8 posto, što iznosi 1,8 puta više od EU prosjeka. Ispred Hrvatske je još samo pet zemalja, među kojima i tri baltičke zemlje koje imaju sličan model obveznog drugog stupa, te Bugarska i Rumunjska, koje su ga nedavno reformirale u dobrovoljni.
Ministar Pavić planira opet povećati izdvajanja za drugi mirovinski stup na račun prvoga, te time još više ugroziti postojeće i buduće umirovljenike. Na pritisak glasnogovornika financijske industrije kako treba dodatak od 27 posto osigurati i štedišama u drugom stupu, ministar planira smanjiti dodatak koji je postao zakonski dio mirovine za one koji se umirove samo iz prvog stupa, umjesto da omogući slobodan izbor svim budućim umirovljenicima iz prvog i drugog stupa da se vrate u prvi stup, ako im je to povoljnije.
Zanimljivo je da su među prvih šest zemalja s najsiromašnijim europskim starcima i staricama, čak četiri zemlje koje imaju obvezni drugi mirovinski stup, te dvije koje su ga ukinula tek u zadnje dvije godine, kao i to da zemlje koje su ukinule ili nisu uvele drugi obvezni mirovinski stup (Češka, Slovenija, Mađarska, Poljska, Slovačka) imaju stopu siromaštva starijih od 65 godina samo između 10 i 20 posto. Tko može reći da ovdje nije riječ o jasnoj korelaciji?
Sindikat umirovljenika Hrvatske poziva ministra Pavića da hitno prouči razloge zašto daleko razvijenije zemlje od Hrvatske, poput Češke i Slovenije, Slovačke, Poljske i Mađarske, imaju dobrovoljni drugi mirovinski stup, zašto su ukinule obvezne fondove – jer su povećavali javni dug i smanjivali mirovine. Ova reforma ne smije biti parametrijska, kao prethodnih petnaestak, već mora biti usmjerena na održivost sustava i adekvatnost mirovina. Sindikat umirovljenika poziva ministra i da predloži hitne mjere protiv siromaštva starijih osoba i zaustavi poniženje generacije koja je izgradila ovu zemlju, a sada kopa po kontejnerima” , stoji u priopćenju SUH-a od 24. travnja.
