Treba li umirovljenicima drugog stupa država dati 27 posto dodatka na mirovine iz prvog stupa? Ne treba. Treba im ponuditi da imaju pravo (sa svojom ušteđevinom iz drugog stupa) prijeći u prvi stup – ako im je to povoljnije…
Vlada RH u relativno kratkom vremenu mora pronaći rješenje za “jedan od najdramatičnijih problema s kojim će se suočiti svi budući umirovljenici rođeni 1962. godine i kasnije. Riječ je o tzv. dodatku 27 posto na dio mirovine koji umirovljenici primaju iz prvog mirovinskog stupa” – bankarski lobi živahno „stimulira” poznate ekonomske stručnjake i novinare da zastrašuju rođene nakon 1962. godine kako im vlast hoće smanjiti mirovine za 27 posto. Laž.
Točno je da taj dodatak imaju svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu prema općim propisima još od 1999. godine, te da je od 2012. taj dodatak sastavni dio mirovine, ali samo onima koji su uplaćivali isključivo u prvi mirovinski stup i to puni iznos od 20 posto mirovinskog doprinosa.
Bankarski glasnogovornici kriče kako se „već događa da pojedini novi umirovljenici, rođeni 1962., zbog takvog stava Vlade RH počinju primati dramatično niže mirovine nego tek nekoliko dana stariji ljudi, a problem bi mogao eksplodirati s valom umirovljenja radnika s malom štednjom u 2. stupu koji se očekuje 2019. godine”.
Vladu se optužuje kako „iz nepoznatog razloga ima namjeru buduće fiskalne uštede realizirati na teret budućih umirovljenika tako što će im ili ukinuti dodatak 27 posto ili tako što će arbitrarno smanjivati taj dodatak od generacije do generacije ili od pojedinca do pojedinca”.
Kako ukinuti dodatak kojega nema
Ali, kako se može nekome ukinuti dodatak, ako ga nikad nije ni dobio; ako je zakonski bilo precizirano da će ga dobiti isključivo umirovljenici „iz prvog stupa”, a k tome, taj je dodatak od 4 do 27 posto uveden da bi tranzicijski premostio prijelaz s deset najpovoljnijih godina za odlazak u mirovinu na cijeli radni staž: Riječ je o strukturalnoj mjeri, koja je trebala smanjiti i razlike između tzv. starih i novih umirovljenika nastale i pogrešnim izračunom prve aktualne vrijednosti mirovine.
Kad resorni ministar Pavić kaže da nema žurbe, već treba započeti “snimanjem” generacija od 1962. godine, te eventualno kroz projekcije kreirati cjelovito rješenje, gotovo da bismo mu rado dali podršku. No, na žalost, čekanje nije rješenje. Točnije, riječ je zapravo o drugom mirovinskom stupu za koji treba pronaći reformsko rješenje. Riječ je o promišljanju strategije izlaska iz obvezatnog drugog stupa u dobrovoljni, kako su to učinile Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, Slovenija, a za koji mjesec Rumunjska. Postojeći model obvezatnog drugog mirovinskog stupa pokazao se problemom, a ne rješenjem problema opstanka mirovinskog sustava.
Drugim riječima, kao što se već u dva navrata otvorilo vrata drugog mirovinskog stupa za povratak u prvi, zašto se to opet ne bi učinilo i omogućilo da Slavko Mitrović iz Pule slobodno izabere hoće li svoju ušteđevinu iz drugog stupa prenijeti u prvi stup i imati mirovinu od 4.950 kuna, koliko bi dobio da je plaćao doprinose samo u prvom stupu. Umjesto, toga kao štediša u drugom stupu dobit će mirovinu iz prvog stupa od 3.500 kuna, a drugi stup mu je dodijelio 400 kuna. I tako je naš Slavko zbog spretnih bankara „popušio” tisuću kuna mjesečno, kao što će i svi drugi koji su bili prinuđeni zbog godine rošenja prihvatiti štednju u prvom i drugom stupu.
Pa, gospodo na vlasti, budite pošteni i umjesto da iz radničkog mirovinskog fonda oduzmete nezasluženih 27 posto i to date umirovljenicima drugog stupa, čime biste samo prikrili ogromne gubitke i casino igrice četiriju obveznih mirovinskih fondova u stvarnom vlasništvu inozemnih banaka, vi lijepo pošteno i hitno, bez čekanja, omogućite i generacijama 1962. i 1963. da prijeđu sa svojim novcem u prvi stup i tamo primaju pošteno zarađenu mirovinu. Nemojte ih uvjeravati da je kriva država, ministarstvo, vlada, već im dopustite da za iste novce odaberu ono što je bolje za njih. Nemojte preko njih sanirati svoje gubitke zbog promašenih investicija.
I, na kraju, samo će se ponoviti ono što se već zna: da će oni koji štede i u drugom mirovinskom stupu imati i za trećinu niže mirovine. Potvrđuju to i dosadašnji „prijelazi”, jer od 130.000 umirovljenika kojima je omogućeno da prijeđu u prvi stup, u drugom stupu je ostalo samo 150 umirovljenika. Zašto? Zato jer bi u protivnim imali mirovine bitno niže nego iz prvog stupa. Ostali su samo oni koji su imali tri do sedam puta veće plaće od prosječne. Pa dajte zaustavite tu muku, i pretvorite obvezatni stup u dobrovoljni, a umirovljenicima drugog stupa omogućite da sami odaberu, kako su učinile druge zemlje koje su uvele takav mirovinski stup.
Jasna A. Petrović
