Na adresu Sindikata umirovljenika Hrvatske početkom veljače stigao je upit od predsjednika Stranke umirovljenika Lazara Grujića, hoće li SUH sudjelovati na javnoj tribini koju će organizirati zajedno s predsjednikom BUZ-a Milivoj Špika, a na kojoj će sudjelovati i saborski zastupnik Silvano Hrelja koji je tada još samo službeno bio član Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) te predstavnik/ca Matice umirovljenika. Stigao je odgovor da će SUH poslati svog predstavnika, koji će podržati programske zahtjeve stranaka, uz ogradu da se SUH kao nepolitička udruga neće pružati političku potporu nijednoj stranci.
Nesuglasice ostaviti postrani
Tako je u Hrvatskom novinarskom domu 21. veljače 2023. na javnoj tribini sudjelovao glavni tajnik SUH-a Igor Knežević koji je od vodstva Matice umirovljenika zamoljen da nastupi i u njihovo ime, s obzirom da je MUH-ov predstavnik bio spriječen. Knežević je kazao kako su i SUH i MUH nestranačke, nepolitičke udruge, no to ne znači da neće podržati političke programe stranaka koje žele dobro umirovljenicima.
Kazao je kako i eventualna osobna nesviđanja treba ostaviti postrani, te da će umirovljeničke udruge podržati programe bilo koje stranke ili pojedinca koji će rezultirati dobrobiti za umirovljenike, ali i da je logično da bi se programska suradnja mogla najlakše ostvariti s umirovljeničkim strankama.
Knežević je govorio i o nekim od važnijih uspjeha za koje su se umirovljeničke udruge same uspjele izboriti, poput uvođenja zakonske odredbe da svi umirovljeni od 1. siječnja 2019. mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog stupa ili iz oba, te je preko 71 posto odabralo povoljniji prvi stup. Bila je to uglavnom kratka prezentacija dijela ostvarenih i zacrtanih programa umirovljeničkih udruga.
Borba za birače
Iako i organizatori tribine, Špika i Grujić, nisu prešli granicu te su govorili o programskoj suradnji s umirovljeničkim udrugama, u javnosti se stvorila kriva slika da se SUH politički aktivirao i da je dio neke udružene političke koalicije, a tome su pridonijele neke površne medijske objave, ali i samo shvaćanje javnosti kada ugledaju predstavnika umirovljeničkih udruga kako sjedi za istim stolom s političarima.
Samo da podsjetimo, politički govornici na tribini imalo su toplo-hladne odnose posljednjih godina s umirovljeničkim udrugama, ponekad s njihove strane je išlo i do granica vrijeđanja predstavnika/ca umirovljeničkih udruga, no umirovljeničke udruge nemaju problem ostaviti iza sebe osobna neslaganja te sjesti za isti stol s bilo kim tko želi dobro umirovljenicima, a kamoli ne sa svojim „prirodnim saveznicima“ u programskim zahtjevima, a to umirovljeničke političke stranke svakako jesu.
Drugi par rukava je što su umirovljeničke stranke i dalje brojne i razjedinjene, te je javna tribina kasnije iskorištena za unutarstranačke i međustranačke obračune kako bi se prikupili politički poeni kod umirovljeničke populacije.
