Nekih desetak metara, od terase skromne kućice do „kapije“, trebala je prohodati 58-godišnja Gordana Resovac kako bi nam otvorila vrata svog dvorišta u zagrebačkoj Dubravi. Gordana je 70-postotni invalid te joj nije nimalo lako hodati i koristi hodalicu, no kako kaže, voli se malo razgibati jer većinu dana ili leži ili sjedi. Pred kućom nas dočekuje njezina vršnjakinja Ivanka Petrović, volonterka koja već sedam godina pomaže Gordani da prebrodi nevolje koje je snalaze.
Ivanka je volonterka katoličke udruge „Kap dobrote“ i zadužena je da bude emocionalna potpora Gordani, prije svega da se ne osjeća usamljeno, jer Gordana boluje preko 20 godina od depresije, te joj povremeno, kad treba, obavi neke korisne stvari, poput podizanja dokumentacije, odlaska u općinu i slično.
Vozačica ZET tramvaja
„Prije sedam godina gledala sam emisiju o pateru Cveku koji je osnovao udrugu Kap dobrote, i jednostavno sam osjetila da moram krenuti njegovim stopama. U udruzi su me spojili s Gordanom te sam je posjećivala po potrebi, jednom ili dvaput tjedno, a telefonski smo se čule svaki dan, no kako sam prije godinu i pol dana igrom slučaja doselila doslovno tu preko ceste, sad se viđamo svaki dan“, govori Ivanka iz čijih očiju je nemoguće ne primijetiti kako isijava dobrotu dok priča i gleda prema Gordani. Ivanka je zaposlena i ujutro radi kao čistačica, a popodne volontira kao svetica.
Gordana je pak skupila 23 godine staža, sedam kao vozačica ZET tramvaja, a 14 kao konobarica dok joj nisu počeli problemi s kralježnicom. Dok čeka ispunjavanje uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, korisnica je zajamčene minimalne naknade od 172,54 eura (1.300 kuna) te još dobije 80 eura (600 kuna) pomoći za invalidnost.
„Ivanka mi je postala prijateljica, pomaže mi u svemu, i prije smo se svakodnevno telefonski čule, a sada me svaki dan obilazi. Znamo se mi i posvađati, zna Ivanka biti i stroga ako nešto pogriješim“, smiješeći se govori Gordana.
Zbog problema s depresijom bila je prije četiri godine nekoliko dana na bolničkom liječenju, i onda se dogodilo nešto zanimljivo i lijepo, upoznala je bivšeg hrvatskog branitelja Vladu koji je imao slične probleme, ali za razliku od nje nije imao gdje živjeti. Ponudila mu je smještaj u praznoj sobi u kući, a zauzvrat je dobila prijatelja s kojim može popričati, i koji joj je smanjio osjećaj usamljenosti koji je dotad imala, a i pomaže oko odlaska u kupovinu i kućanskih poslova.
Zasluge patera Cveka
Inače, udrugu Kap dobrote pokojni pater Antun Cvek osnovao je 1990. godine, s ciljem pružanja materijalne, ali i duhovne pomoći. Udruga trenutno okuplja 82 volontera koja pomažu 173 korisnika u Zagrebu i okolici. Riječ je uglavnom o siromašnim starijim osobama, samcima, koji nemaju pored sebe bližu obitelj, a svaki treći je, baš kao Gordana, korisnik socijalne pomoći, a ostali su obično umirovljenici s primanjima manjim od 270 eura, govori nam socijalna radnica Kristina Konicija, jedna od četvero zaposlenih u udruzi.
Uz nju, zaposleni su i jedna administratorica, dostavljač paketa pomoći, koji ujedno i popravlja kvarove po domovima korisnika, te gerontodomaćica, 60-godišnja Verica Ivandić, koja mjesečno obilazi 20-ak korisnika, kojima pomaže oko kućanskih poslova, ali i kupanju i skrbi oko nepokretnih. Gordanu posjećuje jednom tjedno i od velike joj je pomoći.
„Nedavno mi je došla Verica i poklonila mi mobitel svoje kćeri. Kćer je kupila sebi novi mobitel, a meni dala svoj, koji izgleda i radi kao da je nov“, priča sa zahvalnošću Gordana.
Zadovoljna u siromaštvu
„Naši korisnici primaju paket hrane te higijenske potrepštine svaki mjesec, najsiromašnijima osiguravamo i drva za ogrjev, uglavnom od donacija, a nešto kupimo i sami od svog novca. Korisnicima nudimo i savjetodavnu pomoć, informiramo ih i upućujemo kako da ostvare socijalna, zdravstvena i druga prava. Svake treće srijede u mjesecu imamo svoju emisiju na Radio Mariji, a udruga se financira od donacija, ali i od Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Grada Zagreba“, objašnjava nam Kristina koja kaže da do korisnika najčešće dolaze nakon što ih pozovu patronažne sestre, susjedi ili daljnji članovi obitelji, jer bliskih članova uglavnom takve osobe nemaju ili im nisu blizu.
Takav je i Gordanin slučaj, ima dva polubrata, jedan je prije 15 godina odselio u Australiju i prestao se javljati te bi voljela znati je li uopće živ, dok je drugi u Zagrebu, ali je pretrpio moždani udar. Čuje se i vidi povremeno s njegovom kćeri koja živi u zagrebačkom Retkovcu.
Gordana nam kaže kako su paketi koje dobiva od Kapi dobrote obilni, hrana potraje po tjedan dana, a higijenske potrepštine i deterdženti barem mjesec dana.
„Dali su mi i osam metara drva, to mi stvarno puno pomaže financijski. Kupili su mi i postavili topli pod u kući od linoleuma, kupili bojler. Stvarno sam zadovoljna, kao da mi ih je sam Bog poslao“, govori nasmiješena Gordana koja živi sa skromnim prihodima u skromnoj i staroj kućici, ali je zahvalna na trenutnom životu kojeg ima, jer zna da bi bez pomoći dobrih ljudi bilo puno gore.
Igor Knežević
