Sasvim je sigurno da prehrana može igrati vitalnu ulogu u tome kako ćemo stariti. Jedno je sigurno: mi ne stižemo u starost odjednom – u dobi od 70 i 80 godina. Starenje, u stvari, započinje kad završava rast, u kasnoj mladenačkoj dobi. Kao što ishrana u ranom djetinjstvu usmjerava rast i razvoj, tako isto i ishrana u srednjim godinama života, u dobi od 20. godine pa nadalje, može odlučiti koliko uspješno ćemo stariti.
Neka od degenerativnih oboljenja u starosti, kao primjerice srčana oboljenja, povišen krvni tlak, šećerna bolest, oboljenja bubrega i jetre, upala zglobova, osteoporoza (šupljikavost i omekšavanje kostiju) i slabljenje vida, nisu oduvijek dio procesa starenja. Neka oboljenja su novijeg datuma, novopridošlice za koje izgleda da su uglavnom rezultat nekih današnjih načina života, kao što je, na primjer, današnji način prehrane.
Srce ne voli hamburger
Epidemija srčanožilnih bolesti većinom je ograničena na ona područja svijeta gdje ljudi jedu zapadnjačku hranu. Učestalost raka debelog crijeva, želuca i dojke, također pokazuje jaku geografsku povezanost. Ovi oblici raka, primjerice, relativno su rijetki u Japanu. Međutim, kod prve generacije japanskih doseljenika u SAD broj slučajeva tog oboljenja malo se povećava, dok u kasnijim generacijama japansko-američkih građana šanse da se umre od tih formi raka su iste kao i kod svakog drugog Amerikanca. Krivac: američka prehrana i stil života.
Kako osoba stari, njene kalorijske potrebe postaju manje, zbog toga što je smanjena i fizička aktivnost i masa stanica. Međutim, da li se stvarne potrebe za hranjivim tvarima (vitaminima, mineralima, bjelančevinama itd.) također obavezno smanjuju, istovremeno s padom unosa kalorija, to je druga stvar. Izgleda da zasigurno to još nitko ne zna.
Kod starijih ljudi smanjuje se sekrecija u probavnom sustavu, smanjuje se crijevna resorpcija kalcija te drugih minerala i vitamina, kao i aktivnost nekih enzima. Zbog toga, više bjelančevina, vitamina i minerala – a ne manje ili isto – može biti potrebno da se živi zdravo i zadovoljno.
Siromaštvo i prehrana
U mnogim zemljama biti star često znači biti hendikepiran na način koji direktno utječe na navike jedenja i prehrane. Financijski prihodi mogu biti nedovoljni da osiguraju odgovarajuću, osnovnu ishranu. Upale zglobova i slab vid mogu znatno otežati kupovinu namirnica, otvaranje pakova- nja, kuhanje i serviranje obroka. Slabi zubi i slabo namještene zubne proteze uvelike otežavaju žvakanje i gutanje. Priličan broj osoba koje žive same gube volju da potroše puno vremena i napora na kuhanje.
Čest rezultat svega toga je smanjen unos u organizam osnovnih hranjivih sastojaka. Anemija zbog manjka željeza česta je u oba spola. Djelomičan manjak B vitamina može biti uzrokom mentalne konfuzije uočene kod nekih starih ljudi. Nedostatak u mastima topljivih vitamina, A, D i E često je uzrokovan prehranom vrlo siromašnom mastima.
Brojne studije, koje su u toku, ispituju eventualni mogući odnos različitih hranjivih sastojaka u hrani i duljine života. Između ostalog ispituje se: odnos nagorene ili užežene masti i raka želuca; uloga vlaknastih komponenti u hrani na metabolizam, odnos masnoća u hrani i raka dojke, debelog crijeva i arterioskleroze; mogućnost prevencije šećerne bolesti smanjenjem količine šećera u hrani i mogućnost prevencije povišenog krvnog tlaka smanjenjem količine soli u hrani.
Konačno, ako sve te studije budu uspješno obavljene, liječnici, nutricionisti i drugi stručnjaci bit će u stanju utvrditi vezu između prehrambenih faktora i procesa starenja čovjeka i utvrditi optimalni režim ishrane koji će moći znatno pridonijeti produljenju ljudskog vijeka. U ovom trenutku ima još puno dvojbi.
dr. Ivo Belan
