Piše: Jasna A. Petrović
Ančica P. iz Orehovca na tematskoj Facebook stranici Sindikata umirovljenika Pokret protiv siromaštva starijih osoba, napisala je kako je Tuđman 1995. godine u Kninu jasno rekao: „Pobijedili smo veliku Jugoslo- vensku armiju sa 250.000 branitelja”. Ančica zaključuje da on „Ili nije znao brojati ili smo si dozvolili da iz svih nas rade budale. Toliki su se branitelji ubijeni, umrli, a broj im raste k’o žoharima i žutim mravima”.
Ančica je u pravu, jer podaci iz dana ukidanja javnog Registra branitelja govore o 505.221 osoba. Sitnica, samo duplo, i to 2016. A taj je broj rastao i dalje raste, a prema novom braniteljskom zakonu, iz dana u dan se prijavljuju novi branitelji i ratni invalidi, čak oko 11.000 friško otkrivenih branitelja čeka da im se odobri status?! Također se prijavilo i oko 2.000 novih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji traže da ih Majka Domovina uzdržava, iako imaju prosječno samo sedam godina radnog staža. Sve u ime obrane Herceg Bosne i BiH.
Bili smo prvi na liniji pravde
Odjednom je tikva pukla. Sve više političara različitih svjetonazornih opredjeljenja prihvaća davno zatraženo razdvajanje mirovina. Sindikat umirovljenika je posljednjih desetak godina u svim svojim programima zahtijevao da se izvrši razdvajanje mirovina prema posebnim propisima na dio koji je stečen temeljem rada, te dio stečen prema povlasticama i pogo- dovanja. To je 2014. godine, kao vjerojatno jedini pozitivni reformski potez, uveo tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mr- sić, no kratko je trajala djelomična podjela mirovina po receptu HZMO-a na posebne i opće dijelove mirovina, i to ne na individualnoj, već grupnoj razini. SDP-ova vlada je k tome ustegnula 10 posto bogatijim umirovljenicima prema posebnim propisima (s mirovinama višima od 5.000 kn).
Čim je HDZ došao na vlast, ukinuo je razdvajanje mirovina, vratio deset posto bogatima te uveo jednako usklađivanje posebnih i radničkih mirovina, otvorio širom vrata doživotnom „otkrivanju” i registriranju novih branitelja, povećao sve vrste naknada i povoljnosti. No, osim Sindikata umirovljenika koji je na sjednicama Nacionalnog vijeća uporno zahtijevao reviziju i reformu sustava mirovina po posebnim propisima, te na to privolio i Maticu umirovljenika s kojom je zajednički obrazložio zahtjev u okviru radne skupine za mirovinsku reformu, drugi su mudro šutjeli iz straha da se ne uznemiri braniteljsku populaciju koja je šatorima i plinskim bocama izborila svoja netom uvećana prava. Tako je Ministar Pavić tek usputno ljutito rekao kako nema ništa protiv revizije mirovina po posebnim propisima, ali pri tom naglasio kako je riječ o stečenim pravima i zarađenim mirovinama, te da se ništa neće mijenjati, jer ne bi urodilo potrebnim promjenama. Tako je govorio Pavić i ostao živ.
Šest milijardi na grbači
Radnički sindikati su do pokretanja svoje inicijative #67jepreviše isto uredno šutjeli o povlaštenim mirovinama, a sada su nešto malo progovorili, te redovito podsjećaju kako je Europska komisija to postavila kao glavno pitanje mirovinske reforme u Hrvatskoj. Što je točno.
Ohrabreni time, sada su svi progovorili, jer što je previše, je previše. Tako je čak i ministar financija Marić suglasan da bi se razdvajanjem mirovina stavio sa strane šest milijardi kuna godišnje koliko one koštaju, ali da to ne bi riješilo svu problematiku. Naravno, ministre, ne bi svu, ali bi zaustavilo hiperprodukciju umirovljenika s povlasticama.
Tako i dalje 25 posto mirovinskog fonda ide na mirovine prema posebnim propisima! A osnovni je problem, navodi sada glasno i ekspert Damir Novot- ny, što tih stotinjak tisuća povlaštenih umirovljenika ne radi, iako je većina njih sposobna raditi. „U ovom trenutku gotovo pola radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi i ne daje svoj solidarni doprinos prvom mirovinskom stupu.
I tu leži osnovni problem”, naglasio je Novotny. On tvrdi kako samo 17 posto umirovljenika odradi „puni radni staž” za mirovinu, iako nigdje u zakonima ne postoji institut punog staža, niti je poznato o kojoj se brojci radi. Tako je i ova matematika labava.
Pitanje bez konsenzusa
Novotny ipak realno zaključuje kako su „najveći problem mirovine po posebnim propisima. To su ljudi koji su po političkim odlukama dobili neku vrstu mirovine, a to nije zapravo mirovina, nego socijalni transfer i oni su isključeni iz sfere rada. Paradoks je upravo veliki nedostatak radne snage, a da koji primaju takve povlaštene mirovine nisu na tržištu rada” – zaključio je Novotny rekavši kako je riječ o vrlo ozbiljnom političkom pitanju oko kojeg se sigurno neće stvoriti konsenzus političkih stranaka.
Ministar branitelja Medved ipak nije javno prozvao ekonomske stručnjake Novotnyja te Nestića koji su se priključili detronizaciji nedodirljivosti povlaštenih mirovina. Medved je odšutio i kratku i jasnu izjavu ministrice obrazovanja Divjak kako je mirovinski sustav kakav imamo danas neodrživ, te dodala kako osobno misli da povlaštene mirovine trebaju biti težak izuzetak”.
Kad je riječ o političkom autsajderu Mirandu Mrsiću, Medved mu prijeti da će ga strpati u zatvor jer se usudio dotaknuti braniteljske mirovine. Mrsić je, naime, građanima poručio neka ne vjeruju vladajućima kada “mirovine po posebnim propisima tretiraju kao svete krave” i pozvao ih je da stanu na kraj praksi HDZ-a da kupuje glasove na izborima. I k tome je dodao: „Mirovinska reforma premijera Plenkovića i ministra Pavića najbolji je dokaz da HDZ ima samo jedan cilj – zadržati vlast pod svaku cijenu i privilegije posebnih skupina kako bi na izborima dobili njihove glasove”.
Medved je prvo optužio cijelu javnost kako neosnovano manipulira podacima o braniteljima i njihovim mirovinama, a odgovoreno mu je kroz „užasnuto priopćenje” Ministarstva branitelja kojim su ga optužili da „uznemiruje branitelje i da njegove izjave “dobrim dijelom podliježu kaznenom progonu”. Ako Medved i njegovo Ministarstvo nastave takvim načinima obračuna s narodom, neće u zatvoru završiti Mrsić, već će Hrvatska postati vječnim taocem hiperprodukcije branitelja. Ili je, možda, tikva ipak pukla?
