Teško se opraštati s dobrim ljudima kao što je Milan Tomičić, zamjenik predsjednice Sindikata umirovljenika Hrvatske u dva mandata, voditelj i ikona Pravnog savjetovališta, čovjek s 24 sata otvorenim brojem telefona za oštećene, ranjene, izgubljene, za sve potrebite.
Milan je rođen 27. svibnja 1944. godine, a školovao se i studirao pravo u Zagrebu. Cijeli radni vijek je odradio u četiri firme, da bi u mirovinu otišao 29. prosinca 2003. godine. Već 19. rujna 2006. je započeo raditi kao pravni savjetnik u tada Polivalentnom savjetovalištu SUH-a u Zagrebu. Zatim je 29. prosinca 2012. na 12. Skupštini izabran za zamjenika SUH-a i predsjednika Statutarne komisije.
Pamtimo kad smo 2014. tiskali letak o zlouporabama starijih kroz doživotne i dosmrtne ugovore, Milan je rekao: „Može, stavite moj broj mobitela na svih 10.000 letaka. Neka ljudi zovu odmah kad im je potreba.” I tako je služio sve svoje dane, otvorena srca, britka uma i čvrste šake.
Šarmer Milan je otišao, s tugom su komentirali mladi aktivisti iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Kako i ne bi kad nikada neće zaboraviti kako su ga popeli na klimavi stolić ispred Hrvatskog sabora i strepili hoće li pasti. Ne, Milan je održao govorčinu i podržao mlade radnike.
Milan-gospodin je otišao. Uvijek spreman otvoriti vrata i popričati sa svakime, prihvaćajući pri tome argumente i spreman učiti do svog posljednjeg dana i daha.
Kao član Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe pri Vladi Republike Hrvatske, smireno i pristojno bi saslušao uvažene sugovornike, no onda gardom onoga koji dobro zna što je njegova misija, založio bi se za prava najslabijih, najnemoćnijih i najponiženijih.
Ispraćen je na zagrebačkom krematoriju od brojnih aktivista Sindikata umirovljenika Hrvatske iz raznih dijelova Hrvatske, prijatelja i rodbine, a posljednji pozdrav uputili su mu i predstavnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Ministarstva rada i mirovinskog sustava.
