Statistika kaže da je vjerojatnost osvajanja glavnog dobitka u najpopularnijim igrama na sreću u Hrvatskoj izrazito mala. Prema podacima Hrvatske lutrije, vjerojatnost glavnog dobitka je 1:8,1 milijuna za igru Loto 6, zatim 1:6,7 milijuna za Loto 7, te čak 1:139 milijuna za Eurojackpot. Postavlja se pitanje zašto onda toliko ljudi igra igre na sreću. Prije dva broja, u rujnu, u Glasu umirovljenika naveli smo koji su to motivi koji tjeraju ljude na klađenje ili na igre na sreću, a napisali smo i da su procjene da su Hrvati u 2025. godini na klađenje i igre na sreću uplatili između 2,2 i 2,5 milijardi eura! Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, oko 50.000 Hrvata ima ozbiljan problem s kockanjem, ali unutar tog postotka udio starijih od 65 godina je, srećom relativno nizak, jer stariji čine manje od pet posto ukupnog broja ovisnika. No, starije osobe u nečemu prednjače, a to su fizički odlasci na uplatna mjesta gdje uglavnom igraju tradicionalne igre na sreću, loto, klasične srećke, ili pak Eurojackpot.
Zato nam je na pamet pala ideja da izađemo na teren i ispitamo zbog čega starije osobe igraju ove igre, je li to zbog želje za bogaćenjem, ispunjavanja dana, ili pak ovisnosti. I tako smo u dvije zagrebačke četvrti ispred poslovnica Hrvatske lutrije dva uzastopna petka anketirati umirovljenike i pitali ih o razlozima igranja lutrije. Obje poslovnice lutrije nalaze se u blizini tržnica, a umirovljenici su bili veseli i raspoloženi za razgovor. Od 20-ak anketiranih, samo su neki željeli ostati anonimni. Mnogima nije bio problem reći svoje ime, neki su rekli i prezime i rado se fotografirali.
Već na samom dolasku pred lutriju dogodila se jedna zanimljiva situacija – pala je ponuda za brak. Dok smo razgovarali s jednim gospodinom, slučajna prolaznica je mislila da je osvojio dobitak pa je zastala i u šali mu predložila brak. Gospodin je vrlo brzo postao atrakcija za sve okupljene, pa je morao reći da nažalost nije sretan dobitnik, a uz to ima i svoju gospođu.
Eurojackpot i Loto najzastupljenije igre
Prvi s kojim smo razgovarali bio je gospodin Božo koji igra samo talijanski loto i Eurojackpot. Na pitanje koliko dugo, odgovara „otkad znam za sebe“. Igra iz dosade, na manje-više iste brojeve, uglavnom rođendane bližnjih. Uplaćuje 1-2 eura po igri, a mjesečno na lutriju potroši 50 eura. Za njega je to samo zabava, ne nada se ničemu i misli da mu igranje ne izaziva ovisnost. Umirovljenik Ivica pak kazao nam je da igra Eurojackpot bez joker broja jednom tjedno dok šeće po kvartu zbog zdravlja. Svaki dan prošeta dva kruga oko kvarta, a petkom mu je posebno zanimljivo šetati jer tada mašta o dobitku i kome će što pokloniti kada osvoji Eurojackpot. Za sebe priželjkuje vilu na moru i jahtu jer su „na Eurojackpotu ozbiljni dobitci“, a on računa na barem 15 milijuna eura. Igre s manjim dobitkom ga ni ne zanimaju. Igra 2-3 godine, uplaćuje 2 eura gotovinom, a igra na brojeve koje mu aparat izbaci jer mu je tako najjednostavnije. Gospodin koji je želio ostati anoniman igra Eurojackpot 1-2 puta tjedno, a igra i nedjeljom Loto 6 i srijedom Loto 7. Slično kao gospodin ranije, kaže da ne igra kada je zgoditak mali, a za njega je to „sve ispod milijun eura“. Igra već 20-30 godina. Iako je u mirovini, radi po noći, pa tada voli gledati rezultate da si ispuni vrijeme. Još jedan anoniman gospodin kaže da igra samo Eurojackpot „ali redovito – i utorkom i petkom!“ Žali se na malu mirovinu i „vladajuće koji su to omogućili“. Kaže da uvijek igra na iste brojeve i pokazuje nam listić s odabranim brojevima – datumom svog i sinovog rođendana, registracijom auta, rođendanom supruge, pa i obljetnicom smrti. Igra 7 godina. Žali se da mu mirovina nakon 40 godina staža i 9 mjeseci rata iznosi samo 720 eura, a suprugina je 450 eura. Žalosti ga situacija u Hrvatskoj – male mirovine, nepravedan izračun poreza na mirovinu, uništavanje gospodarstva, ekocid… „Zato igram, nečemu se nadam! Još da imam ženu Nadu, ali nemam…“, šali se i odlazi uz smijeh.
Hobi ili potreba?
Gospođa Marijana Delale igra Eurojackpot jedanput tjedno, samo petkom, a na listić uplaćuje između 8 i 10 eura. Igra još od srednje škole, ali nikad nije dobila veći zgoditak. Šali se da živi u nadi. „Jedno vrijeme sam igrala na iste brojeve, ali kako sad imam mogućnost izabiranja na aparatu, pustim ga da on sam odredi. Dobitak bih podijelila. Samo da dobijem, dala bih svima – prijateljima, familiji užoj i široj. Nešto bih i sebi kupila, ali imam dovoljno. Voljela bih da nešto dobijem, da djeci pojačam standard. Sin nekada uplati, možda jedanput na mjesec. Nismo ovisnici o tome, meni je ovo hobi.“ Uz srećku za Eurojackpot odigrala je i humanitarnu srećku za kupnju endoskopskog stupa za ortopediju. Nije imala ništa protiv da je pofotkamo.
Umirovljenik Karlo nam kaže da bi u slučaju dobitka pola podijelio humanitarno, a pola bi potrošio. „Podijelio bih djeci s posebnim potrebama. A potrošio bih na bolji život. I na zdravlje.“ Karlo igra Eurojackpot i Loto 7, jednom mjesečno, i tada uloži maksimalno 20 eura – zadao si je limit. „Igram povremeno – par mjeseci igram, par mjeseci ne igram, ovisi kako sam raspoložen. I tako već pet godina. Igram iz dosade. I uvijek se nadam dobitku – ne bih igrao da se ne nadam.“
I gospodin Zvonko nam je dopustio fotkanje, kazao nam je kako je nekad igrao Loto, a zadnjih 5 godina igra Eurojackpot, ili utorkom ili petkom. Uplati listić za 6 eura, kombinaciju, a mjesečno troši 20 eura. „Nisam strastveni igrač, nego igram kad mi dođe. Kad sanjam brojeve, onda igram“, smije se. Obično dobije ono što je uložio, a veći iznos nije nikad dobio. „Tko igra, nada se sreći. Želim malo poboljšati mirovinu koja mi je 1.000 eura, ima i manjih mirovina od moje, ali moraš svaki cent rasporediti tako da nešto ostane. Dok platiš režije, raznorazna osiguranja, registraciju auta, pretplate… Stvarno moraš paziti, moraš biti čarobnjak.“ Dobitak bi potrošio na svakodnevicu, a podijelio bi i djeci i unucima. „Igrao sam jednu kombinaciju brojeva, ali stvarno mora biti sreća da se zalomi. I onda sam odustao. Sad idem ispuniti „nekaj rendom“. I obično pogodim dva broja, a to vam je onda da se vrati ulog. Nisam nikada neku veću svotu dobio. Ja sam zaključio da se elektronikom može lako manipulirati. Jedan moj kolega kaže – nemoj struji nikad vjerovati!“
Istog mišljenja je i gospođa koja smatra da u lutriji već imaju tehničke mogućnosti da sigurno vide sve uplate i onda namjerno ne izvuku te brojeve. Nekada je igrala Loto i Eurojackpot, a najviše je do sada dobila 52 eura. Na pitanje na što bi potrošila dobitak odgovara „Vratila bih čovjeku kojem sam dužna 500 eura. Mislim da je to sve naštimano, ali ušlo mi je u krv. Razum ti govori da prestaneš i mislim da ću sad presjeći. Umirovljenici najviše igraju jer sirotinji najviše treba. Pa onda najviše troše, jer nemaju druge šanse da zarade. Ali dobro, ako ne igraš, nećeš ni dobiti.“
Ima li dobitaka?
Umirovljenica Ana ne igra ni Loto ni Eurojackpot, ali često igra Instant lutriju, tzv. „srećke u nizu“. Prilikom struganja jedne takve srećke je osvojila 5.000 kn. Kada je u Hrvatskoj lutriji podignula dobitak koji je nakon poreza iznosio 4.500 kn bila je toliko sretna da je zaboravila sići s tramvaja na svojoj stanici. Nije stigla ni razmisliti na što će potrošiti novac kada joj je već sljedeći dan prestala raditi perilica rublja. Zgoditak je potrošila na novu perilicu, koja srećom još uvijek radi. Kaže da umirovljenici s kojima se druži igraju igre na sreću, najviše Bingo, a njezina prijateljica je jednom na automatu dobila 1.000 eura. Gospodin koji je želio ostati anoniman kaže da redovito igra već 20-ak godina. Igra Loto 7, Eurojackpot i Sve ili ništa. Imao je više malih dobitaka i jedan veliki – osvojio je drugu šansu u izravnom prijenosu na HRT-u i to 3.000 eura. Priznaje da ima ovisnost o igrama a, kao i svatko, uvijek se nada nekom dobitku. Igra jer želi stabilizirati financijsku situaciju i otputovati na daleke destinacije. Zanimljivo je da uvijek igra na iste brojeve, čak i nakon osvojenog dobitka na te brojeve.
Gospodin Tino jednom tjedno igra Eurojackpot 2 kombinacije, a na lutriju troši 16 eura mjesečno. Igra 2 godine. Na upit je li kada dobio veći dobitak odgovorio je „hvala Bogu ne, to me je strah da dobijem!“ Povremeno bi dobio 10-ak eura, a novac bi onda potrošio na tržnici na voće i povrće. Kaže da se u životu vodi po Pierru de Coubertinu čija je slavna misao „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati!“
Sa gospođom Dubravkom Mihaljević bilo je zanimljivo razgovarati. „Igram Eurojackpot i tzv. strugalice kad mi padne napamet. Ne ludujem. Muž mi uplati bon preko interneta, pa me zove i pita jesam li igrala, a ja zaboravila. Pošla i zaboravila. On mi uplati da ne moram ići do lutrije jer teško hodam, imam 70 godina.“ I što da izvuku Vaše brojeve, upitali smo je? „Da je bilo suđeno da dobijem, ja bih sigurno uplatila. Ne opterećujem se.“ Provjeravate li onda kasnije jesu li možda izvučeni? „Da, da, provjerim. Jednom sam na strugalici u dva navrata dobila po 100 eura i u dva navrata po 50 i po 25. A 100 eura sam dobila baš pred Božić, pa sam malo podebljala unukama poklone. Muž isto igra. On je mlađi, ima 63 godine i još uvijek radi. On igra od kada ja znam za njega, a ja povremeno. Jednom je dobio na joker broju oko 4.500 kuna. Onda je rekao – to je bračna stečevina, pola tebi, pola meni. On je platio režije, a ja sam išla kupovati garderobu“, prepričava gospođa Dubravka uz smijeh. Na upit nada li se da će dobitkom stabilizirati financije, odgovara „Za to bi mi stvarno trebao Eurojackpot! Sa 500 eura mirovine, možete si misliti kako je. Vidim ja dosta umirovljenika koji redovito igraju. Naprave gužve u lutriji, pa zato igram preko interneta.“
Doktorat na lutriji
Umirovljenik Božidar ima 76 godina, a igra već 40 godina. „Tata je igrao 28 godina na iste brojeve lota, a nakon što je umro 1996.g. ja sam još 5 godina nastavio igrati na njegove brojeve. Znači, 33 godine nikad ništa nismo dobili na te brojeve.“ Na upit misli li da je pomalo ovisan o igrama na sreću, odgovara „Nisam ovisan. Ja slikam preko 50 godina slike za prodaju svih motiva. Ubijam dosadu, udovac sam, a i puno mojih prijatelja je umrlo. Imam slika za dva kamiona za prodaju. Po noći slikam i uživam uz mačka od 15 kg koji leži na podu. Mjesečno trošim 50 eura i tako 40 godina, a do sada sam dobio nešto sitno. U slučaju većeg dobitka dio novca dao bih u zakladu za siromašnu djecu. Na putovanje mi se ne ide, jer sam radio na brodu i čitav svijet prošao.“
Posljednji čovjek s kojim sam razgovarali kaže da spada u one koji su tu i tamo nešto dobili. Igra već 30 godina Loto 6, Loto 7, Sve ili ništa i Eurojackpot. Na upit koliko mjesečno troši na lutriju uz smijeh odgovara „To ni svojoj ženi ne govorim, pa neću ni Vama koju prvi put vidim. Ali nije to neki iznos koji bi bitnije utjecao na kućni proračun. Svatko ima svoju zabavu i razonodu. Ne spadam u grupaciju patoloških kockara kojih u Hrvatskoj ima 40.000-50.000.“ Zanimljivo, ovaj čovjek je na fakultetu radio brojna znanstvena istraživanja upravo na temu kockanja te je doktorirao na lutriji. Ispričao je mnogo o motivima igrača, vjerojatnosti dobitka, patološkim kockarima koje je intervjuirao, pa i o osobama koje su osvojile glavne zgoditke i njihovim sudbinama. Na kraju zaključuje da „dobitak ovisi o tome koliko čovjek ulaže. A da nema potrebe za igrom ljudi ne bi igrali. Ako mislite samo na financijski aspekt, onda se ne isplati igrati. Ali ako time zadovoljavate potrebe za igrom, uzbuđenjem, zabavom i razonodom…onda ima smisla“, navodi i priznaje da je upravo došao podignuti osvojeni dobitak od 50 eura.
Marina Bračić
