Tri najveće hrvatske sindikalne središnjice (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Hrvatska udruga radničkih sindikata) 12. srpnja 2018. uputili su svim članovima Radne skupine za reformu mirovinskog sustava svoje otvoreno pismo sa stajalištima i zahtjevima za takvu reformu kojom bi se postigla održi- vost sustava i adekvatnost mirovina. Navode kako je nužno smanjiti pritisak na mirovinski sustav.
Nevjerojatno i istinito je da su radnički sindikati pronašli umirovljenike kao moguće „krivce” za „nova opterećenja i mirovinskog sustava i sustava rada”. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je na stalno zagovaranje umirovljeničkih udruga, koje okupljaju bivše radnike, predložilo da se proširi krug umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu, jer prema postojećim zakonskim propisima zaposliti se uz mirovinu, i to na pola radnog vremena, mogu samo tzv. starosni umirovljenici i profesionalni invalidi, te po posebnim propisima branitelji.
Sindikat umirovljenika je protiv takvog diskriminatornog rješenja iz mandata Miranda Mrsića, pokrenuo čak i zahtjev za ocjenu ustavnosti. Bezuspješno. Novi krug umirovljenika po općim propisima bili bi starosni umirovljenici za dugogodišnji rad te prijevremeni starosni umirovljenici, a prema posebnim propisima umirovljeni djelatni vojni i policijski službenici i ovlaštene službene osobe.
Nelojalna konkurencija
Sindikati su se preplašili većeg ulaska na tržište rada domaćih umirovljenika, ali se, izgleda, ne boje Ukrajinaca i Filipinaca, Rumunja i stanovnika BiH. Piše u njihovom očitovanju jasno i glasno da su umirovljenici „nelojalna konkurencija radnicima”.
U kojoj biste to europskoj zemlji mogli naći sindikalnu središnjicu koja svoje bivše članove, dakle isto radnike, naziva konkurencijom, i to nelojalnom, jer da bi ovi pristali raditi za niže plaće i„po fleksibilnijim oblicima ugovora o radu”?! Neki sindikalni lideri su zamislili kako će onda radnici masovno odlaziti ranije u mirovinu kako bi se odmah zaposlili uz niže plaće, kao da se u Hrvatskoj na svakom uglu nude radna mjesta.
Prvo, posjetimo kako siva ekonomija u Hrvatskoj okuplja velik broj formalno nezaposlenih i umirovljenih osoba. Međutim, službeno tržište rada starijih radnika u Hrvatskoj na ljestvici je najnižih u EU. Naime, samo 38,1 posto Hrvata u dobi od 50 do 64 godine, a tri posto starijih od 65 godina – rade. S druge strane, prosjek zaposlenosti istih dobnih skupina u Europskoj uniji je čak 72,4 posto, odnosno 9,5 posto. Hrvatski poslodavci očito ne vole starije radnike, pa kako bi se pomamili za onima starijima od šezdesetak godina?
To dokazuje i da je broj umirovljenika koji su 2017. godine koristili zakonsku mogućnost zapošljavanja do pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine, a to su mogli samo starosni umirovljenici, relativno nizak – samo 4.012 osoba. No, pogrešno je prosuditi kako u Hrvatskoj ne postoji tržište rada za starije osobe, odnosno umirovljenike, jer je dobro poznato da oni masovno rade na crnom tržištu rada, osobito u području usluga u kućanstvu, socijalnih usluga skrbi o starijima, čuvanja djece, poljoprivrede i slično. Međutim, rade u pravilu na poslovima koji nisu konkurentni mlađim radnicima, a slično je i u drugim zemljama.
Važnost povratka umirovljenika na tržište rada, posebice onih mlađih, odavno su shvatile velike ekonomije Europske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije… Prema podacima Europske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, na europskom tržištu rada već je pet milijuna umirovljenika, a većina zemalja dopušta rad u mirovini bez obustave mirovine, a iznimno, dio država poput Mađarske, Njemačke ili Austrije ima ograničenu neoporezivu mjesečnu zaradu. Iako je u zapadnoeuropskim zemljama motiv umirovljenika za rad često želja za održavanjem aktivnog života i zadržavanja socijalne sredine, kod nas umirovljenici žele raditi zbog nedostatnih prihoda te ostaje pitanje koliko bi njih zapravo željelo raditi da imaju mirovine dostatne za dostojanstven život.
Kako to radi EU
U Austriji se umirovljenicima mlađim od 65 godina mirovina obustavlja ako je veća od 349 eura, ali za starije od 65 godina nema nikakvog limita niti obustave. U Bugarskoj nema limita, kao ni u Cipru i Italiji. Portugal nema limita, kao ni Slovačka. U Rumunjskoj se mogu kombinirati rad i mirovina ako je mirovina niža od prosječne bruto plaće. U Sloveniji je također dopušten rad, uz zadržavanje mirovine, ako je osoba prešla starosnu dob za umirovljenje. I u Češkoj je sličan princip bez ograničenja za one s mirovinama iznad starosne dobi.
Estonija nema nikakvo ograničenje radu umirovljenika uz zadržavanje mirovine, kao ni Litva i Letonija, dok Poljska ima limite za one koji su mlađi od dobi za starosnu mirovinu. Švedska i Finska nemaju nikakvih ograničenja, a Luksemburg ih ima samo za one koji su mlađi od 65 godina. U Španjolskoj se reducira mirovina prema dužini radnog dana. Na Malti se za rad do 65 godina starosti plaća 10 posto plaće za doprinose, ali čim napunite 65 godina, doprinosi se ukidaju i na plaću.
Kod nas za drugi dohodak, pa imao ti i 99 godina, moraš plaćati 50 posto svih doprinosa, čime se destimulira rad u starijoj dobi. To što u većini zemlja plaćanje doprinosa prestaje kad se dosegne starosna dob nije briga naše sindikalne lidere, jer oni smatraju da umirovljenicima treba nabiti pune doprinose i za drugi dohodak, a isto bi priredili i studentima. Briga ih što je samo ove godine kvota za novo zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj iznosila 29.769 dozvola za boravak i rad. Bolje kuhar s Filipina nego kuharica iz Slavonije?! Nazdravlje.
Jasna A. Petrović
