Znate li koliko košta godina radnog staža 210.500 prijevremenih umirovljenika, koji su prosječno radili i plaćali doprinose više od 36 godina? Prosječna mirovina u travnju 2023. godine iznosi 422,65 eura, što znači da vrijedi samo 11,74 eura po godini! I to zato što im se doživotno oduzima tzv. penalizacija ranijeg odlaska u mirovinu, no i to ne svima isti postotak, već kako je kome i gdje pala sjekira. Tzv. starosni umirovljenici kojih je danas 498.800 osoba, imaju prosječnu mirovinu od 437,43 eura, a stekli su je temeljem prosječne 32 godine radnog staža. Njihova godina rada je „skuplja“, dobivaju 13,34 eura po godini, iako su kraće radili i uplatili manje doprinosa.
Evo kako je to bilo. Do 1998. godine maksimalna penalizacija za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu iznosila je 6,65 posto. Od 1. siječnja 1999. u početku 18 posto, od 2001. čak 20,4%. Zatim je 1.1.2008. pala na maksimalnih 9 posto, da bi je u vrijeme ekonomske krize, od 1.1.2011. premijerka Kosor vratila na 20,4 posto. Konačno sada, zahvaljujući sindikalnom referendumu “67 je previše” iznosi 12 posto. Tako su i obračunavane prijevremene mirovine, kako je tko morao otići u mirovinu, u različitim postocima, što je također nepravedno.
Pamtimo kad kazna nije bila doživotna
Najnepravednije je, međutim, što je do 1998. penalizacija bila ne samo niska, već se automatski ukidala s navršavanjem potrebne životne dobi koja je bila uvjet za „punu“ starosnu mirovinu, tj. 60 godina za muškarce, a 55 godina za žene, da bi od 1.1.1999. godine Hrvatski sabor ukinuo takvo poravnanje, te je vraćena doživotna penalizacija. Doživotna kazna!
Nepravedno! Prvo, to je još vrijeme masovne privatizacije, nerijetko „po kunu“, a novi vlasnici društvenih poduzeća postajali su masovno politički uglednici i njihovi prijatelji ili, pak, neki muljatori. Odjednom su bivši direktori upisani kao većinski vlasnici „svojih“ poduzeća, kako bi rasprodali vrijedne nekretnine i podijelili na tisuće otkaza. Radnici su slani na burzu, gdje su neko kratko vrijeme dobivali naknadu, da bi sa stjecanjem prvog uvjeta za prijevremenu mirovinu bili otjerani i sa zavoda za zapošljavanje. Marš u mirovinu!
Na Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba, Sindikat umirovljenika je objavio inicijativu za ponovno uvođenje automatskog ukidanja penalizacije kad se ostvari uvjete za tzv. punu starosnu mirovinu, a post je pročitalo više od deset tisuća umirovljenika, od čega ih je 140 ostavilo svoje komentare, i to poglavito tužne osobne priče.
U mirovinu ne svojom voljom
Tako Blaženka Kakanj iz Vinkovaca kazuje: „Otjerani smo u mirovinu ne svojom voljom i to u godinama u kojima nas nitko nije htio zaposliti. Uz sve te nevolje još smo i kažnjeni. Imala sam 37 godina i 6 mjeseci staža, a doživotno sam kažnjena jer sam cijeli život radila“. Seka Šubić iz Zagreba kratko komentira: „Mi smo prevareni, obespravljeni, izdani i podcijenjeni.“ Možda je slučaj Fabijana Karalića najbolja ilustracija nepravde doživotne penalizacije: „U prijevremenu starosnu mirovinu otišao sam 2010. godine – ne svojom voljom, već zato što je tvrtka otišla u stečaj. Imao sam 43 godine radnog staža i 63 godine života. Nadao sam se da ću nakon što navršim 65 godina života ostvariti punu starosnu mirovinu. Međutim sada imam 76, ali i dalje mi se oduzima dio mirovine.“
Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske u više navrata su zatražili da se penalizacija ukine s navršavanjem dobi od 65 godina, a neke su umirovljeničke stranke predložile ukidanje sa 70 godina života. Isti se zahtjev sada ponovio i na sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe od 12. lipnja 2023., ali još nema pozitivnih reakcija od strane Vlade.
Tko više cijeni rad i umirovljenika?
S druge strane granice, Savez samostalnih sindikata Srbije je ovih dana podržao umirovljeničke udruge i sindikate koji su zatražili ukidanje penalizacije od čak 20,4 posto za pet godina ranijeg umirovljenja. Iako su u Srbiji mirovine posljednjih godina došle na 46,5 posto udjela u tamošnjoj prosječnoj plaći, s tendencijom daljnjeg rasta, u Hrvatskoj smo spali na samo 35,1 posto udjela u prosječnoj plaći. Treba li nam bolji dokaz o tome koliko koja država cijeni rad i voli svoje umirovljenike? U Sloveniji je taj udjel 57 posto, a u Makedoniji 53 posto.
Pa sad se mi možemo praviti važni velikim uspjesima hrvatske Vlade i Hrvatske. A istodobno radnici još donekle kotiraju, dok su umirovljenici na margini društvenog interesa. Pa ako nam je tako porastao BDP, pa svi živimo u medu i mlijeku, nisu li se stekli uvjeti da se onima koji su najviše radili i pridonosili mirovinskom fondu konačno ukinu „kazneni bodovi“. Samo je potrebna politička spremnost i volja, ali i mudrost u promicanju podrške pravim vrijednostima, kao što je rad.
Zašto se ubija srednja klasa?
No, mi toga nemamo, već imamo novog ministra financija koji smatra da u Hrvatskoj treba s mirovina temeljem doprinosa prijeći na državno financiranje mirovina, ali u formi da se potpomogne rast plaća na račun države. Imamo tog istog ministra koji misli da ne treba podizati osobni odbitak pri oporezivanju dohotka na više od 560 eura, a dok je prosječna plaća 1.130 eura, a 50 posto radnika prima mjesečno manje od 946 eura. Prosječna mirovina je pak samo 412 eura, dok je medijalna 384 eura. Bravo, ministre, Vaša mjera za srednju klasu je doista sramotno niska, jer valjda su Vam svi s plaćom ili mirovinom višom od 560 eura – bogati!
Imamo puno zahtjeva za poboljšanje mirovina, prvo – to je rast svih mirovina, pa usklađivanje mirovina prema 100 posto povoljnijeg indeksa rasta cijena ili plaća, pa uvođenje 13. mirovine, a ne samo nekakvih jednokratnih dodataka, priznanje dodanog staža svim majkama neovisno kad su umirovljene… Ima toga još puno. No, počnimo barem s ovako očitim nepravdama poput doživotne penalizacije za one koje više rade.
Hvala. Bit će prilike za ocjenjivanje vaše dobre volje sljedeće godine na izborima.
Jasna A. Petrović
