Kad je u siječnju 2017. u Hrvatskoj umrla 6.441 osoba – više nego u ijednom mjesecu od ratne 1991., čak 42 posto više nego prethodnog siječnja i 35 posto više od prosječnog broja umrlih u siječnju tijekom prethodnih deset godina, svi su to pripisali prilično jakoj gripi i iznimnoj hladnoći, što je imalo ključni utjecaj na smrtnost starije populacije. Zaboravili su, međutim, klimi dodati i siromaštvo. Jer, sada se priča ne samo ponavlja, nego i pogoršava.
Rat protiv života
U prosincu 2020. zabilježen je dosad najveći broj umrlih u Republici Hrvatskoj u jednome mjesecu ikad, odnosno bilo je 7.395 umrlih. U odnosu na prosinac 2019. to je povećanje od 77,3% ili 3.225 umrlih više. Kako to komentiraju stručnjaci? Miroslav Radman, svojevrsni državni teoretičar zavjere, sve do listopada ove godine je najavljivao kako će 2020. godine smrtnost biti niža nego prije, čime je na izravan način pokušavao uvjeriti javnost da je panika oko Covida-19 pretjerana, pa čak i neosnovana.
No, brojke ne lažu. Korona uzima svoj danak, ali nije jedini faktor koji presuđuje. U Hrvatskoj je 2020. umrlo 56.677 ljudi što je najveći broj umrlih u jednoj godini od kraja Drugog svjetskog rata. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ukupan broj umrlih od siječnja do prosinca 2020. porastao je za 8,3 posto ili 4.883 u odnosu na 2019. godinu. Od prvih dana epidemije Covida-19 u ožujku pa do prosinca 2020. godine, u Hrvatskoj je zabilježeno 13,2 posto ili 5.523 više umrlih nego u istom razdoblju godinu prije.
Umiru siromašni
Brojčani suvišak smrti sastoji se od barem tri „zdravstvene” sastavnice: smrti pripisivih koronavirusu, smrti koje su prouzročene koronavirusom koji nije bio dijagnosticiran i smrti koje nastaju kao posljedica poremećaja u redovitom radu zdravstva. Međutim, tu se javlja i faktor siromaštva koji neposredno utječe na pojačani pobol i umiranje. Hrvatska je specifična po vrlo visokoj stopi rizika od siromaštva, gdje svaka treća osoba starija od 65 godina živi u riziku od siromaštva, a to ujedno govori kako je daleko više siromašnih u trećoj dobi od onih u dječjoj.
Dok u Europskoj uniji najveći problem predstavlja siromaštvo djece i mladih, naši su starci oni koji predvode siromaštvo u svojoj zemlji. Brojni su umirovljenici ispod granice siromaštva (61 posto!), adekvatna zdravstvena zaštita nerijetko im je financijski nedostupna, nedostaje im kvalitetna institucionalna i izvaninstitucionalna skrb, a k tome su mnogi na siromaškoj prehrani i bez grijanja.
Kako smanjiti broj umirovljenika?
Isto potvrđuju i najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema kojima je u 2020. godini viši broj onih koji su umrli, od onih koji su novoumirovljeni. Naime, u mirovinu ih je u 2020. otišlo 50.008, a umrlo 54.578. Najveći skok dogodio se upravo u prosincu, i to za čak 11.000 više u odnosu na studeni do kada je bez mirovine zbog smrti ostalo 43.529. Oni koji su umrli imali su prosječnu mirovinu od samo 2.423,65 kuna, odnosno čak 10,5 posto niže od hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, dok je prosječna mirovina niža za 5,3 posto. Siromašniji, dakle, umiru prije. No, kako hrvatska vlast ne brine o zaustavljanju pomora hrvatskih staraca, to je izgledno da će se umiranje starih nastaviti, jer je prosječna mirovina novih umirovljenika iz 2020. godine (2.577,47 kn) samo par kuna viša od prosječne mirovine. Kažemo li da je udjel prosječne mirovine pao na samo 37,4 posto prosječne neto plaće, jasno je da će se lanac ubrzanog umiranja staraca nastaviti zbog siromaštva, ali ubrzanog koronavirusom.
AstraZeneca je najjeftinija?!
Dodamo li tome sramotnu odluku Nacionalnog stožera za pandemiju da, za razliku od Njemačke, Švedske, Italije, Poljske i sve više drugih zemalja, svoje starije građane cijepi najjeftinijim cjepivom AstraZenecom, iako je potvrđeno da ima vrlo malen obrambeni utjecaj na stariju populaciju, odnosno da nije niti testiran na odgovarajućem uzorku starijih od 50 godina, pitamo se, pitamo, da li itko snuje ostvariti još veći pomor staraca u 2021. godini kako bi se smanjio teret na mirovinski proračun?
Zgodno je i kako mnogi galame kako je potrebno započeti dubinsku reformu i privatizaciju zdravstva te smanjiti zdravstvenu potrošnju, a da ne kažu kako je i dalje očekivani životni vijek hrvatskih građana bitno niži od europskog prosjeka, i to svakako i zbog toga što je zdravstvena potrošnja po glavi stanovnika čak u pola manja nego od prosjeka EU, te treća od kraja na ovoj ljestvici srama (iza Rumunjske i Latvije).
Kratko treba zaključiti kako je riječ o stravičnim podacima i trendovima i kako bi se Hrvatska konačno trebala suočiti s bujanjem siromaštva starijih građana, čemu neće pridonijeti predstojeće usklađivanje mirovina od malo više od – nula posto.
J. A. Petrović
