Koliko vrijedi ljudski život? Vrijedi li svaki život jednako? Hoćemo li to upitati suce koji su ovih dana Haraldu Kopitzu za ubojstvo njegovo troje djece odrezali nepravomoćnih 27 godina po životu svakog djeteta? Ili ćemo to pitati suce Visokog kaznenog suda koji su ovih dana odredili da će Gabrijela Čičković, vlasnica staračkog doma poetskog naziva „Zelena oaza“ u Andraševcu guliti 4,5 godina u zatvoru zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, jer je kriva što je ugljičnim monoksidom ugušeno, a onda u potpunosti izgorjelo, čak šest starica/staraca „uskladištenih“ u drvenoj baraci u dvorištu.
Oni su u Gabrijelinom sudskom postupku vrednovani sa po samo 8,3 mjeseca po ubijenom čovjeku. Njihovu vrijednost su im, valjda, umanjile godine, bolesti, nepokretnost, to što su relativno jeftini za održavanje? Može li gore? Može. Kad je u Bjelovaru 2011. godine u ilegalnom domu „Moj mir“, gdje je 20 staraca bespravno smješteno u privatnu kuću bez minimalnih tehničkih uvjeta za rad, a od toga njih desetak Ispod samog krovišta, u zgradu puknuo grom, izgorjelo je pet staraca/starica i ozlijeđeno njih desetak. Suci su se godinama mučili s ovim
predmetom, pa čak pokušali kazneno djelo protiv opće sigurnosti pretvoriti u slučajčić iz nehaja, što ipak nije uspjelo. Draženka Habdija, vlasnica, dobila je tek 2016. godine presudu od tri godine zatvora. Prava sitnica od samo 7,2 mjeseca po glavi spaljenog čovjeka.
Otisci što ih ostavljaju čovjek na čovjeku, vječni su, a svaka smrt ispunjava jezom i nelagodom, no ipak postoje različita mjerila vrijednosti pojedinog života. Stječe se dojam kako se čovječanstvo lakše nosi s gubitkom starijih osoba, tjelesno ili psihički bolesnih, nego kad se dogodi neka tragedija u kojoj ljudski život, iznenadno, “bez najave” biva prerano završen. Pandemija korone nas je poučila o labavim kriterijima vrijednosti „starog“ života, a ovih zadnjih mjeseci, dok se novinari čude pravom pomoru starijih osoba, kakvog nije bilo od drugog svjetskog rata, nikoga od političara to posebno ne zabrinjava. Doista, pitaju? U zadnje dvije korona godine umrlo je 18.000 umirovljenika više nego inače? Tišina. Nitko da bi o tome rekao riječ za saborskom govornicom.
Visoki kazneni sud je u presudi Gabrijeli naveo kako se počinitelju takvih djela mora izreći odgovarajuća kazna ne samo kako bi osobno odgovarao za počinjenje nego i kako bi kazna utjecala na svijest građana koji moraju shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, „kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženica prouzrokovala žrtvama i članovima njihovih obitelji, ali i društvu u cjelini”, poručili
su sa Suda. I tako nas pokušali poučiti kako i život starijih vrijedi.
Hoćemo li preko iskustva svjedočenja tragedijama spaljenih staraca, naučiti kako bi svaki život trebao imati istu vrijednost i istu kaznu za njegovo oduzimanje?
Jasna A. Petrović
