Nakon dva mjeseca svi smo znali njen lik – oblik vjenčića i stručni naziv COVID-19. Saznali smo da je to sezonska bolest, a suhi zrak u grijanim prostorijama jedan je od glavnih faktora širenja bolesti. Također smo saznali i da je velik broj zaraženih u Kini i da tako postoji znatna prokuženost, pa su se optimisti ponadali da će se razviti kolektivni imunitet ili imunitet krda. Pesimisti su naglašavali da se vrlo brzo širi kapljičnim putem, da nema adekvatne terapije i da uglavnom umiru starije kronično bolesne osobe. Najednom je i kod nas zavladala ozbiljna zabrinutost jer se bolest naglo proširila i u našem okruženju, u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i nešto umjerenije u ostatku Europe.
Za nas je dan D bio „crni petak”, 13. ožujak, kad je službeno proglašena karantena. Zatvorili smo granice. Imali smo i prve bolesne osobe koje su došle s privremenog rada iz Italije. Državni stožer je svakodnevno u 14 sati informirao javnost o broju novoza- raženih osoba. Strogo se vodilo računa da se poštuju sve upute stožera o ponašanju bolesnika, ali i korištenje zaštitne opreme u javnom prostoru. Zabranjena su veća okupljanja. Djeca su imala nastavu putem interneta. I kod nas su počeli bolesnici umirati, najviše oni starije dobi i kronični bolesnici. Bolest se probila u nekoliko domova umirovljenika gdje je smrtnost bila značajno veća nego u normalnoj populaciji. Ipak, imali smo daleko manje oboljelih, ali i umrlih nego većina zemalja u našem okruženju.
Gotovo je svaka država napravila vlastiti koncept obrane od bolesti. Pojedine su zemlje postavile različite pristupe u pogledu izolacije. Neke su se države odlučile prilagoditi i dio poslova odgoditi, a zaposlenike ostaviti kod kuće; drugi su radili od kuće kako bi se smanjio socijalni kontakt i spriječio veći broj zaraženih. Neke zemlje su odlazak na posao stavile kao obvezu pa su imale daleko više oboljelih, a tako i umrlih. Smatrali su da će tako zadržati ekonomsku stabilnost, a istovremeno i da će se u populaciji razviti kolektivni imunitet.
Neki su smatrali da se prisilnim izolacijama krše ljudska prava ili zatvaranjem tvrtki pravo na rad. Mlađim ljudima teško je palo zadržavanje u kući. Frustracije ljudi su bile jako velike. Mnogi su potražili liječničku pomoć. Starije osobe s kojima sam održavala kontakt imale su traumatična iskustva u izolaciji u domovima umirovljenika, jer posjete nisu bile dopuštene zbog ugrožavanja života. Drugi su živeći u višečla- nim obiteljima svakodnevno bili na neki način zlostavljani od mlađih članova. Samci su se teško snalazili. Podijelila sam sigurno preko 150 savjeta, a to je potrebno i sada (možda čak i više) kad su gotovo sve stvari, od obiteljskih odnosa do javnih komunikacija, drugačije determinirane.
Većina onih koji su stradali u potresu još uvijek nisu saznali kad i kako će početi obnova njihovih oštećenih objekata. Kako tlo još uvijek nije mirno, stariji i bolesni vrlo traumatično doživljavaju i najmanje podrhtavanje tla. Znam već desetak osoba koje imaju značajno povećan kolesterol i šećer, a velik broj ima poremećen san. Nekima su nakon procjene stanja objekata novi česti slabiji potresi pogoršali stanje objekta. Nestrpljivi su i frustrirani jer još uvijek nitko nije reagirao na njihove žalbe na prvu procjenu. Još kad se tome pridoda pandemija koronavirusa, nije im lako. Najviše bojazni donosi im spoznaja o dobi koju svi naglašavaju. Dokazano je da osobe starije od 70 godina u malom broju prežive bolest. Zbunjuju nas i zabrinjavaju stavovi koji su prisutni u nekim zemljama prema starijim osobama. Tako su u Švedskoj navodno oboljelim osobama starijim od 70 godina umjesto terapije protiv COVID-19 određivali palijativnu skrb (skrb i terapija za terminalno bolesne, umiruće). Morfij umjesto respiratora. Navodnoje zbog toga pokrenuta istraga.
U Hrvatskoj su ukinute stroge mjere, no i dalje svakodnevno imamo vijesti o broju oboljelih i umrlih od korone kod nas i u svijetu. I dok se čini da je naša zemlja pri kraju s borbom protiv korone, u nekim zemljama tek sad je dostignut vrhunac. Granice smo otvorili za stanovnike deset zemalja jer planiramo iskoristiti mogućnost da pružimo šansu da poduzetnici iskoriste ljeto za povratak dijela turista, ali i za rad u poljoprivredi i drugim granama kako bi osigurali zapošljavanje ljudi. Ali i kod nas su stroge upute za starije od 65 godina, ne smiju na svadbe, krstitke, pričesti.
A mi Suhovci idemo nastaviti družiti se, izlaziti u prirodu, na izlete prema preporukama liječnika. Neke navike iz vremena karantene su se zadržale. Sve svoje potrebe moramo prilagoditi„novo normalnim” prilikama. Moramo naučiti nove oblike ponašanja. Sjetite se koliko ste vremena proveli u kući i koliko ste prijatelja vidjeli pa nastavite sada samo malo bržim tempom. Obavite liječničke preglede koji su vam potrebni i pripremite se za eventualne nove karantene. Sjećajte se s ljubavlju i radošću vremena prije pojave korone, ali shvatite da nema više apsolutnog povratka na staro. Zapravo svakoga dana bilo je novo, ali sada će biti možda još složenije novo. Proživjeli smo vrijeme u kojem je živjela s nama parola „ništa nas ne smije iznenaditi”. Sada je izazov malo složeniji. Živimo „novo normalno”.
