Izbori su prošli, ali se još nismo vratili u normalnu svakodnevnu životnu kolotečinu. Još uvijek čekamo formiranje nove Vlade. Još uvijek preslagujemo, brojimo, prebrojavamo i nagađamo koga bismo željeli u novoj Vladi, a koga ne bismo.
Iz „umirovljeničkih” stranaka izabrana su dva kandidata, tako da sami ne bi mogli imati famozni saborski klub. Jedan od njih je, kao vjerojatno nezavisni zastupnik, odmah odlučio prijeći u klub druge stranke. Neki bi rekli kako je prevario birače. Izabran je kao nepoznato ime i prezime samo zato jer je bio na listi svoje stranke, odnosno koalicije, i pitanje je bi li prošao da je bio nezavisan. No, koga briga za to? Naravno, njega najmanje. On je sebe osigurao, a onima kojima se kleo da će zastupati njihove interese, umirovljenicima – kako bude. Možda se sjeti nekog zahtjeva kojeg su postavljali umirovljenici, ali zatreba li novom „gazdi” da glasa protiv, on će to učiniti.
Što vrijedi prisjetiti se sastavljene liste zahtjeva, kad su se uoči izbora Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske obratili svim najvećim strankama, kad je odgovora bilo malo, iako te udruge okupljaju i organiziraju oko 300 000 umirovljenika. Na žalost, ti umirovljenici su glasali za sve druge, samo ne za svoje predstavnike. Sada će se stavovi umirovljenika o pitanjima važnim za njihovu dostojanstvenu starost izgubiti u „bespućima” birokratskog odlučivanja.
No, ne treba sada plakati za propuštenom prilikom da se jasnije i glasnije čuju pitanja od interesa za umirovljenike. Treba i dalje jačati umirovljeničke udruge kako bi mogle svojim članovima, ali i svim umirovljeniicima, pružiti i utjehu i konkretnu pomoć.
Udruge umirovljenika žive 365 dana u godini i njihova uloga je itekako važna u životu umirovljenika, ali i njihovih obitelji. Osim što potrebitima pomažu materijalno i pružaju pomoć u održavanju osobne higijene, spremanju stana ili hrane, donošenju namirnica ili prijevozu k liječniku i sl., važne su i psihosocijalna pomoć i podrška. Svakodnevna druženja s manjim brojem prijatelja ili susjeda opušta i brani od svakodnevnih stresova.
Jedna stara latinska poslovica kaže da se „sličan sličnome veseli”, ali tome svakako treba dodati i „sličan sličnoga bolje razumije”. Osobito sada u ovo vrijeme, nemilosrdno za umirovljenike. Mladi ih teško razumiju. Ne mogu shvatiti da su sposobnosti starih svakoga dana sve manje i slabije, da ne mogu pomagati i raditi u obitelji sve poslove kao nekada, da sada i sami trebaju tuđu pomoć. Materijalno ne doprinose obitelji kao u vrijeme kad su radili, a sada se ponekad dešava da nisu zaposleni niti mlađi članovi obitelji, da nemaju vlastiti stan, da se porodica povećala, te je međusobna prilagodba više nego nužna.
Stariji su, žive li sami, jako usamljeni. Po cijele dane ne mogu se baviti sami sobom i postaju neurotični, nesigurni, a vrlo često i depresivni. I opet je izlazak makar samo na kavicu u prostorije udruge prilika za susret s prijateljem ili susjedom, šansa za razmjenu mišljenja o odgledanom filmu, vijesti iz novina ili pak jučerašnjoj utakmici. Ispričat će možda jedan drugome detalje svađe sa sinom i pri tom poslušati savjet sugovornika. Možda će odigrati partiju šaha ili karata. Žene će pričati o receptima (kuharskim, ali i liječničkim), bolestima, modi, novoj haljini ili unučici koja je upravo prohodala ili raditi ručne radove.
Udruge organiziraju i prezentacije i nabave raznih proizvoda po nižim cijenama i na obročnu otplatu, što je uz male mirovine veliki plus. „Prezenteri” ponekad organiziraju i besplatan izlet s ručkom za umirovljenike, uz obveznu glazbu i nekoliko sati plesanja.
Neki naši umirovljenici idu na ples svake subote k drugoj udruzi. „Prometuju” tako ponekad s jednog kraja grada na drugi. A plešući, ponekad se rodi i ljubav.
Potiču udruge i individualne sposobnosti za likovnim ili literarnim izražavanjem, za slikanje ili pisanje pjesama i priča. Ljudi često tokom života, rastrgani između obveza na poslu i obiteljskih problema, nisu našli vremena za sebe i svoje potrebe pa se sada vraćaju svojim skrivenim talentima. Neki i propjevaju u zboru, ponekad učine i neku „ludost” za koju nisu imali hrabrosti u mladosti, reče to jedna „mažoretkinja” stara samo 75 ljeta.
Organiziraju se i izleti, ljeti svakoga tjedna. Riječ je o putovanjima na more ili na kupanje u toplice, uz cijenu od 50 do 100 kuna, ovisno o udaljenosti. Dakle, za tisuću kuna umirovljenici ljetuju najmanje 10 dana. Organizira se i boravak u lječilištima 7, 10 ili 14 dana po vrlo povoljnim cijenama izvan sezone, a troškovi se uplaćuju u 5 ili 6 rata, što je prihvatljivo za umirovljenike. Uz boravak, koristi se i adekvatna medicinska terapija, katkad i uz uputnicu HZZO-a.
U cilju cjeloživotnog učenja udruge organiziraju razne tečajeve za stjecanje npr. informatičkih znanja ili učenje stranih jezika, novih tehnika ručnih radova itd.
Sportom se bave svi koji imaju mogućnosti, a organiziraju se i natjecanja, na kojima su svi pobjednici, jer svatko, prije svega, pobjeđuje svoje godine.
I sve je to lijepo, važno, korisno… Ali, znate li zašto sam se toliko raspisala o aktivnostima umirovljeničkih udruga? Zato jer je malo onih koji se ozbiljno žele uhvatiti u koštac s problemima i boriti se za svoja prava. Onih koji smatraju da im je sada najvažnija razbibriga i ne zanimaju ih problemi. A problema je sve više.
Udruge bi, obzirom na sve niže mirovine i sve veće siromaštvo, trebale pokušati povezati ne samo umirovljenike razjedinjene kroz organizacije i stranke, već i politički se okupiti radi ostvarenja boljeg statusa u društvu, više poštovanja i sigurnije starosti. Zajedno smo, zar ne, jači?!
