Malo je potrebno da čovjek postane tužan, depresivan ili izgubi motivaciju. Svi smo različiti pa stoga i na život gledamo različito. Ono što nekoga neće previše okrznuti, drugoga bi moglo jako povrijediti. Kako smo stariji, manje smo spremni podnositi neke situacije. Više nam nije toliko stalo do ostvarivanja novih prijateljstava. Pričate s ljudima, družite se s njima, ali ih ne prihvaćate kao nove prijatelje. Ne povjeravamo im svoje tajne. Sve manje vjerujemo nekim ljudima.
Jedna uspješna poslovna žena u kasnim pedesetim godinama nedavno je izjavila da je u svom poslu upoznala mnogo ljudi, da svakodnevno komunicira s njima, ali da je unatoč tome usamljena. Događa se često da smo zapanjeni kada nas iznevjeri netko kome smo vjerovali. Život je lakši i ugodniji kada ste u pozitivnom okruženju s ljudima koji su vam dragi. Pitate li se ponekad: Što se događa u zgradama u kojima živimo? Poznajete li svoje susjede? Pričate li s njima? Posjećujete li se međusobno? Pozivate li susjede ili prijatelju na ručak u svoj stan?
„Živim u centru grada i u našoj zgradi svi se međusobno poznajemo i pomažemo. Susjed je prva karika za koju se primiš i u dobru i u zlu“, rekla mi je nedavno bivša kolegica s posla. Ili ste Vi osoba koja samo prođe pored svojih susjeda? To nije lijepo! To su osobe koje žive blizu Vas, a nikada ne znate kad bi vam mogla zatrebati pomoć. Postoji više razloga da budete dobri sa susjedima. Možete posuditi neku sitnicu. Pazit će vam na kuću ili stan. Imat ćete s nekim popiti kavu i porazgovarati u trenucima kada biste baš malo popričali ili popili čaj, posudit će vam kućanski aparat ili alat, preuzeti poštu, pozvat će vas na svoje proslave i roštiljade. Posebice, ako živite sami u stanu ili kući, lijepo je znati da je netko koga poznajete udaljen samo nekoliko koraka od Vas.
Ljudi su društvena bića, potrebna im je blizina drugih ljudi. Pa zašto ih onda ne biste izgradili s onima koji žive u Vašoj sredini? Zaboravite na usamljenost i upoznajte susjede. Jedan od prvih koraka je pokucati na njihova vrata i predstaviti se. Možete donijeti malo kolačića – za dobrosusjedske odnose to može biti pun pogodak! Pozovite susjede i prijatelje na doručak uz kavu i kolače, ručak ili jednostavnu večeru. Kažu da je opušteno druženje najbolje uz finu hranu i dobro piće. Od pamtivijeka, u skoro svim dijelovima svijeta, gosti su se uvijek dočekivali srdačno i s poštovanjem, a u drevnim kulturama gostoprimstvo se cijenilo kao jedna od najvećih vrlina.
Naši roditelji, bake i djedovi za goste su pripremali najbolja jela, a gosti izdaleka prespavali bi u najljepše uređenim sobama. Zašto to više nije tako? Zašto se danas sve manje družimo u svom domu? Možda zato jer bi se prije uz jelo za stolom okupilo više generacija, dok se danas ljudi druže ponajprije sa svojom generacijom ili s kolegama s posla. Jedna poslovica kaže kako prijatelja možeš zamijeniti lakše nego susjeda.
U većim gradovima, poput Zagreba, odnosi među susjedima i prijateljima su drugačiji nego su bili prije 30 i više godina. Život je postao ubrzaniji pa se u svemu traže praktična rješenja, počevši od proslave dječjeg rođendana, pa sve do umirovljeničkog druženja u kvartovskom kafiću. Općenito, svi važniji datumi obilježavaju se s familijom ili prijateljima izvan zidova osobnog stana ili kuće. Još se samo u manjim sredinama zadržao običaj spontanog posjećivanja susjeda i prijatelja. U gradu je to postalo nezamislivo, pa čak i poziv na kavu. Ljudi su, možda, postali lijeni da nekoga pozovu k sebi ili da im odu u posjet. U današnjem svijetu naglasak je na individualnosti, na zadovoljavanju osobnih potreba. Nekima se ne da pospremati stan „za goste“, a neka istraživanja kažu da se manje družimo, zato što se danas živi ubrzano i nemamo dovoljno vremena. Kažu i to da se međusobno ne pozivamo jer smatramo da bismo trebali prirediti neka skupa jela, a za to nemamo dovoljno financijskih sredstava. Istina, penzije su u odnosu na cijene sve manje i manje. No ručak može biti i jeftin, a maštovit, zar ne?!
Najmanje se druže građani treće životne dobi, jer su im mirovine jedva dostatne za preživljavanje, osobito sada u vrijeme inflacije. Zaboravili su na nekadašnje, stare običaje kada su se susjedi i prijatelji međusobno pozivali na druženja uz jelo. Ja ipak tvrdim da novac nije glavni razlog, jer su naše bake i djedovi, pa i naši roditelji, živjeli često i u skromnijim uvjetima, ali znali su i „svoje malo“ dijeliti sa susjedima i prijateljima. Moj susjed Josip sjeća se kako je njegova majka često razmjenjivala, ne samo recepte za jela, već bi dio skuhanog ručka odnijela prvoj susjedi Tonki. Nakon nekoliko dana susjeda Tonka bi pokucala na njihova vrata, koja se danju nisu ni zaključavala, i donijela nešto od svojih kulinarskih djela.
Jesmo li se otuđili od drugih? Jesmo li se previše zatvorili u svoje stanove? Susjedi su nekada imali posebno mjesto u životu mnogih. Danas se često sve svodi tek na pozdrav na stubištu, u liftu ili na ulici. No, sreća ne dolazi od bogatstva, savršenog izgleda, idealne ljubavne veze ili braka. Sreća dolazi iz čovjeka, iz njegove duše i osobnosti, iz njegovog pogleda na svijet. Donesite odluku da ste sretan čovjek!
Drenka Gaković
