Japan ima najstariju populaciju u svijetu, s više od četvrtine građana starijih od 65 godina. To je svakako visok trošak za japanske javne financije, no posljednjih godina bilježi se novi neočekivani trend: prema statistikama sve više starijih Japanaca počini manja kriminalna djela, kako bi proveli ostatak života u zatvoru. Brojke govore da je takozvani kriminal starijih građana visoko iznad ijedne druge demografske grupacije, a u zadnjih dvadesetak godina se učetverostručio.
U zatvorima je sada svaki peti zatočenik starija osoba. A u većini slučajeva, devet od deset njih su starije žene. Zločin zbog kojega završe u zatvoru je u pravilu sitna krađa u dućanu.
Dobrovoljno put zatvora
Takav neuobičajeni fenomen ima korijenje u nedovoljno organiziranoj skrbi o starijim osobama. Broj japanskih seniora koji žive potpuno sami je od 1985. godine porastao za 600 posto. Polovica svih privedenih zbog sitnih krađa žive sami, a najnovijim ispitivanjima japanske vlade, čak 40 posto počinitelja je izjavilo kako nemaju obitelj ili nemaju komunikaciju s rodbinom. Takvim je seniorima život u zatvoru bolji od alternative. Voditeljica Ženskog zatvora lwakuni je pojasnila: „Možda imaju obitelj. Možda imaju kuću, ali nemaju mjesto gdje se osjećaju doma”
Zatvorski smještaj za starije „sitne lopove” košta oko 20 tisuća dolara po zatvoreniku godišnje, a nekad čak i više s obzirom na porasle troškove liječenja i posebne skrbi za starije. Ipak, Japanci odlaze u zatvor prije svega kako ne bi bili sami, te kako bi stekli zajednicu kakvu ne mogu ostvariti izvan zatvora.
„Uživam biti u zatvoru. Uvijek su oko meni ljudi, ne osjećam se osamljena. Kad sam bila po drugi put, odlučila sam da se neću vratiti, no sada sam već četvrti put jer sam osjećala nostalgiju. I opet ću doći kad me otpuste”, naglašava jedna od zatvorenica.
Namjerno počinjenje sitnih krađi radi odlaska u zatvor u Japanu je tek bijeg od samoće i kvalitetnije zdravstvene skrbi, a ne doista od gladi. No, japanska vlada uzima taj problem vrlo ozbiljno, nastojeći poboljšati su stav socijalne skrbi i uključenosti.
Život u zatvoru nije lak, no sve je više ljudi kojima je ipak bolji nego izvan njega.
Tko je vidio krasti još?
Je li tako i u Hrvatskoj? Na stranicama Ministarstva unutarnjih poslova nema nikakvih statistika i podataka, pa smo išli„po vezi”. Nevjerojatno i istinito je kako u Hrvatskoj nema evidentiranja sitnih krađa, odnosno krađa manje vrijednosti, već se u službenim statistikama vode kao prijavljene krađe, a takvih je lani u Hrvatskoj bilo samo 2.542, od čega je izvršitelja starijih od 60 godina bilo samo 7,3 posto. Ispada da kod nas gotovo nitko ne krade, a stari su u potpunosti dobro opskrbljeni i socijalizirani, da im ne padaju na pamet japanske doskočice.
No, je li baš tako? Nedavno smo na tematskoj Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske („Pokret protiv siromaštva starijih osoba”) objavili noticu o Koprivničanki koja je tri godine prikrivala smrt oca i uredno podizala njegovu mirovinu. Reakcije pratitelja su neočekivane. Gotovo je nitko ne bi kaznio, jer „što je to prema Todoriću ili Sanaderu?” Drugi, pak, ironiziraju kako joj žele dugogodišnji zatvor, kako bi imala od čega živjeti sada kad su je otkrili. Ako budućnost počinje od promjene svijesti, onda će uskoro i stariji Hrvati, poput Japanaca, uskoro krenuti – dobrovoljno put zatvora! No, držimo da ipak neće, jer je hrvatska priča uvijek posebna.
Naime, tu bi i u zatvoru ostali gladni. Poznat je od prije pet godina slučaj u Remetincu kad su otkrivene malverzacije s nabavom hrane, što je posljedično skresalo zatvoreničke obroke. Tako, nema opasnosti. Gladni umirovljenici će i dalje skupljati plastične boce po kontejnerima, sve dok neki ministar ne ukine otkupnu cijenu ili gradonačelnik uvede zabranu, poput gradske uprave Rovinja. Tko čeka, dočeka. Jednog dana će i u Hrvatskoj biti kao u Japanu.
Jasna A. Petrović
