Koja je kategorija umirovljenika najugroženija, najzapostavljenija, bačena na dno, poništena? To su svakako invalidski umirovljenici, jer kad ne uračunamo one koji su takvu mirovinu ostvarili temeljem međunarodnih ugovora, danas ih je službeno samo 88.800 korisnika, i to s prosječnom mirovinom od 400,47 eura. Invalidski umirovljenici imaju medijan mirovine samo 370,65 eura, što znači da ih preko polovice ima mirovine niže od medijana. Bijedne mirovine. Ako si osoba s invaliditetom i k tome samac, tvoja je mirovina preniska za preživljavanje.
Ima li takvih invalidskih umirovljenika previše, pa su im zato mirovine tako niske, jer bi vlasti bilo preskupo podići im mirovine? Netočno. Ima ih samo 9,38 posto od ukupnog broja od 946.347 umirovljenika bez onih s međunarodnim ugovorima. No, nemojte misliti da je uvijek bilo tako.
Još u staroj Jugi se osamdesetih godina zakonski pogodovalo masovnom odlasku radnika u različite oblike invalidskih mirovina, kad su i invalidi rada s preostalom radnom sposobnošću ili čak punim radom na nekom drugom radnom mjestu, stjecali pravo na invalidsku mirovinu. Pravi bum je nastao tijekom i poslije Domovinskog rata, kad su se firme „dogovarale“ o masovnom invalidskom umirovljenju svojih viškova radnika, kako bi se lakše privatizirale. I tako po kraju rata imamo gomile invalidskih umirovljenika, pa je još 2003. godine statistički zabilježeno čak 235.134 invalidskih umirovljenika s prosječnom mirovinom od 228 eura, a brojčano ih je bilo 23,33 posto svih umirovljenika. E, to se već zove velika brojka!
Pa je po ugledu na neke europske zemlje, posebno Njemačku i Francusku, 2014. godine ministar Mirando Mrsić zakonski propisao da se s navršenjem godina za starosnu mirovinu sve invalidske umirovljenike prebacuje u starosne umirovljenike. Uz istu visinu mirovine, tek statistike radi. Mrsiću nije palo na pamet toj ugroženoj kategoriji umirovljenika povećati mirovine, koje su i tada i danas izrazito niske, već ih je samo zakamuflirao u starosne umirovljenike.
I sada imamo dva problema. Problem broj jedan je što su invalidski umirovljenici poumirali zbog bolesti i siromaštva jer su imali bijedne mirovine, a drugi su prebacivani u starosne, s jednako bijednim mirovinama. Europska komisija nam već ozbiljno zamjera problem nedovoljne adekvatnosti svih mirovina, a posebno invalidskih, te će se konačno krenuti u borbu za zakonske izmjene u korist invalidskih umirovljenika.
Problem broj dva je to što se ubacivanjem enormnih količina invalidskih umirovljenika čim napune 65 godina u statistike starosnih umirovljenika, došlo do posve nerealnih statistika. Tako ispada da se naši umirovljenici umirovljuju sa sve nižim radnim stažem, a to je samo zato što su se u taj prosjek preselili invalidi sa svojih prosječno 21-22 godine radno staža. I onda neki povampireni znanstvenici klepeću kako hitno treba dići dob za odlazak u mirovinu na 67 godina, a zapravo se umirovljujemo sve stariji. Puno je tu zbrke i zaista zadnji trenutak da zagrizemo u kiselu jabuku najotpisanijih – invalidskih umirovljenika.
J.A.P.