Na spomen novozagrebačkog Doma za starije osobe Sveta Ana Zagreb, izgrađenog prije 48 godina, mnogi pomisle, između ostalog, na arhitektonski dvojac Tomislava Petrinjaka i Đuru Mirkovića, koji su kao idejni tvorci ovog Doma nagrađeni prestižnom nagradom Grada Zagreba. I to je sasvim lijepa i korektna asocijacija. Međutim, ono što je nas potaknulo da nedavno posjetimo Dom Sveta Ana Zagreb je bitan segment u današnjem funkcioniranju života u toj ustanovi, a to je volontiranje s korisnicima Doma.
Volontiranje, općenito govoreći, pa tako i volontiranje u radu s osobama starije životne dobi, nudi jedinstvenu mogućnost za stvaranje pozitivnih promjena, osobnog rasta, preuzimanja odgovornosti za zajednicu u kojoj volonter živi i radi te produbljivanje empatičnosti i razumijevanja, uz neizostavno poštovanje različitosti.
Pod krovom Doma Sveta Ana živi 331 osoba s 331 jedinstvenom i neponovljivom životnom pričom. Neki od njih su i sami volonteri, a svi zainteresirani stanari Doma mogu koristiti usluge volontera izvana. Drugim riječima, u Domu ne nedostaje entuzijazma i dobre volje. I svi koji imaju želju ili potrebu okušati se u volontiranju, mogu slobodno iskazati interes, a Dom će im odgovoriti o svojim potrebama. Prostor za dijalog na volonterske teme je otvoren. Preporuka i želja dugogodišnjih volontera je da svaki građanin Hrvatske doživi barem jedno volontersko iskustvo u životu.
„Vrlo rado primamo volontere kako bi našim korisnicima život u Domu bio kvalitetniji i sadržajniji. Svojim dolaskom i razgovorom s korisnicima volonteri čine njihov dan ljepšim i ispunjenijim“, kazala nam je Iva Kutle Alavuković, službenica za informiranje Doma Sveta Ana, koja je mag. soc. rada.
Iz usamljenosti u povezanost
U Domu Sveta Ana rođendani su jako bitni. Zapravo, proslave rođendana nikad se ne preskaču. Dakle, svakog mjeseca u godini Dom organizira proslavu rođendana za sve korisnike rođene u tom mjesecu. Za slavljenike pjeva zbor Sveta Ana, a dobivaju se i pokloni putem akcije Čarolija darivanja. Čaroliju darivanja, posebnu Facebook stranicu, pokrenule su četiri žene za koje se pročulo da donose osmijeh na lice djece i starijih ljudi iz cijele Hrvatske.
Volontiranje u Domu odvija se na više razina kroz rad, razgovor i druženje s korisnicima. Tako pojedini volonteri imaju ulogu pratnje na liječničke specijalističke preglede ili rade kao voditelji različitih kreativnih radionica. Neki od volontera vode tečaj njemačkog jezika, a tečaj engleskog jezika vode učenici iz obližnje Američke međunarodne škole. Voditelji psihološke radionice, dramske grupe, zbornog pjevanja, plesnjaka i slično također su volonteri. Svi spomenuti su vanjski volonteri. Osim njih, tu su i vrijedni volonteri koji su korisnici Doma. Takvi volonteri rade u Odjelu za dementne osobe, pomažu kao pratnja u odlasku u neku od zagrebačkih bolnica, zatim pomažu kod odlazaka u nabavku ili čak uređuju okoliš Doma.
Nesebično pomaganje drugima
Mi smo u Domu došli u srijedu, a to je dan društvenih igara. Društvene igre održavaju se pod vodstvom volonterki Bojane Mrkonjić i njezine sestre Mirne Mrkonjić Smailagaić.
„Srijedom od 10 do 11 sati je vrijeme rezervirano za društvene igre. Uskoro će biti dvije i pol godine otkako smo se sestra i ja javile za volontiranje. Svake srijede smo ovdje pod obavezno. Imamo kviz koji je jako dobro prihvaćen, tu je i igra riječi Kalodont, pa Država-Grad, Bingo…Pobjednici često dobiju neki manji simboličan poklon. Ja sam poduzetnica, imam svoj posao i mogu si priuštiti volontiranje. Volim pomagati ljudima. Nije mi teško doći iz Šestina u Novi Zagreb. Vjerujem u onu „Daj i bit će ti dano“. U prosincu 2024. ove sam gospođe vodila na jednu žensku priču, na jedan talk show koji je sponzorirala moja tvrtka. Nekad nas na društvenoj srijedi bude 10, 15, a nekad i manje zbog preklapanja aktivnosti. Ali, svi vole kvizove znanja, to je sigurno“, podrobno nam je objasnila volonterka Bojana.
Budući da smo prispjeli na kraj kviza, tom smo prilikom upoznali neke od korisnike Doma: Miru, Tatjanu, Olgu, Natašu i Antuna.
Solidarnost, zajedništvo i povezanost
Mira (86 godina) je korisnica stacionara u Domu. Nekad je bila plesačica u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO. Rado se prisjeća zemalja koje je proputovala. U Dom je stigla 2020., u vrijeme koronavirusa. Velika je ljubiteljica glazbenika André Rieu-a, a svoj doprinos je dala organizirajući gledanje prijenosa njegovih koncerata u doba izolacije.
„Jedini problem vezan za te prijenose bio je što nisu bili prevedeni, titlovani. Ali po osjećaju koji u vama pobuđuje glazba možete prepoznati o čemu je riječ“, pojasnila nam je Mira.
Jednom u mjesecu ju posjećuju kolege iz Lada i to je iznimno veseli, a ljuti ju što se u Saboru više i otvorenije, tj. iskrenije ne govori o starijim osobama s invaliditetom, nedostatku njegovatelja i uopće skrbi i brzi o starijima.
Tatjana za sebe voli reći da je osoba koja je oduvijek voljela putovanja. Proputovala je 60-ak zemalja. Korisnica je Doma, ali u njemu i volontira na Odjelu za oboljele od demencije. Vrijeme večere na tom odjelu je od 16.30 do 18.00 sati. Dok osoblje i medicinske sestre hrane oboljele i donose im lijekove, netko mora dežurati na vratima, otključavati i zaključavati vrata. I tako je Tatjana odlučila pomoći. Isto to čini još nekoliko njezinih kolegica.
„Drago mi je volontirati, ali volim i igrati Scrabble. Ima nas pet koji svaki dan nakon ručka uživamo u toj igri“, razdragano je prokomentirala Tatjana.
Olga (92 godine) redovito vježba. To joj čini dobro i ujedno ju opušta. Također je ljubiteljica kvizova. Dan prije našeg posjeta Domu, pobijedila je na jednom kvizu.
„Bilo je zgodno i zabavno. Bez politike. Kviz je bio zasnovan na pitanjima o pjevačima, glumcima i TV serijama s područja bivše Jugoslavije, ne samo Hrvatske“, rekla nam je Olga.
Treba ostati aktivan
Natašu veseli kad četvrtkom dolaze volonteri Crvenog križa i kad s njima vježbaju.
„Ovdje imamo gimnastiku svaki dan, tko želi vježbati, naravno, ali četvrtkom vježbamo s volonterima iz Hrvatskog Crvenog križa. Posjećuju nas i iz Udruge Kolajna ljubavi. S njima održavamo glazbene kvizove ili plešemo. I to je jako lijepo“, podijelila je s nama svoje dojmove Nataša.
Antun (85 godina) je ljubitelj kvizova i Radionice umnog treninga. Voli provjere znanja, to mu je zanimljivo. To mu hrani njegovu vitalnost.
„Uvijek imate nešto novo za naučiti i to čovjeka veseli. Volim se družiti, a ne samo sjediti. Sudjelovao sam u Knjazalištu, u emisiji kad je gostovao Dino Jelusić. Glumio je korisnika našeg Doma. Ma, bilo je zgodno“, prisjetio se Antun.
Svi naši sugovornici složili su se da treba biti i ostati aktivan, a ne uspavan i kukati nad sobom, svojim boljkama i sudbinom. Svi oni vole druženja, međudomska druženja i u poodmaklom životnom dobu ne boje se izazova. Ako nam ne vjerujete na riječ, zavolontirajte se. To je najbolji i najsigurniji način da se sami uvjerite. I obogatite, i druge i sebe.
Melita Funda
