Što je najbitnije starijim osobama? Recimo to jednostavno: ljubav i dostojanstvo. Ljubav se obično vezuje uz obitelj, partnere i potomke, no dostojanstvo je poštovanje koje obuhvaća nježnost i uvažavanje. Poštovati starije osobe znači priznati dostojanstvo koje imaju. Osobito je to važno u brizi o bolesnoj osobi ili onoj koja nije više potpuno samostalna, što se mora uvažavati u državnim strategijama, politikama, zakonima i mjerama. Strašno je kad slabost, izgubljenost i zbunjenost postanu prigoda za ismijavanje i agresivnost „zdravih“ pojedinaca ili za zanemarivanje i ignoriranje od strane vlasti.
Zahtjevi za zadovoljavanjem socijalnih i zdravstvenih potreba starijih ljudi gotovo su uvijek veći od gospodarskih mogućnosti društva – koliko god ono bilo bogato. Trajni nedostatak sredstava osnovna je konstanta svake socijalne politike usmjerene rješavanju potreba starijih. Situacija neće biti ništa bolja ni u budućnosti – bez obzira na najave daljnjeg gospodarskog razvoja. I tu se nalazi najčešća izlika vlastodržaca i njihovih birokratskih aparata koji zanemaruju posljedice svojih propisa i mjera: nema novca, preskupo je, nije trenutak. A mi im poručujemo kako nema kompromisa kad je riječ o dostojanstvu. S jedne strane je starija osoba koja se s pravom boji kako neće biti dostojna svojih patnji i izopćenosti, a s druge administracija koja odgovara krutom formulom neisplativosti ulaganja u „otpisane“.
Po „stoti“ put su predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske na 9. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 12. rujna ove godine, postavili pitanje vraćanja prava svim umirovljenicima na mogućnost izbora dostave mirovine putem pošte, jer trenutno to pravo uživa samo 74.000 od 1,3 milijuna umirovljenika. Davne 2013. godine je jedan loš ministar najslabijima i najnemoćnijima ukinuo to pravo jer je to preskupo, a valjda i zato jer se time pogoduje bankama i njihovom biznisu. Ni njegovi nasljednici nisu prepoznali da je dostojanstvo urođeno i da ne može biti oduzeto od strane vlasti, da vlast ne može dati ljudima dostojanstvo, niti ga uzeti. Nečije dostojanstvo može biti napadnuto, vandalizirano i okrutno izrugivano, ali nikad ne može biti oduzeto osim ako se ne preda ničice. Sindikat umirovljenika u srazu s birokracijom očiju bez suza i srca bez otkucaja ne prestaje boriti se za očuvanje ne samo prava, već prije svega dostojanstva starijih.
Zamislite, gospodo, one starce i starice po dvadesetak kilometara udaljene od ikakvog javnog prijevoza, u planinama ili zabiti, one koji se kreću štakama iz svoga potkrovlja na visokim katovima ili udaljenim periferijama, kojima su nedostupne banke i bankomati, pošte i autobusi. Kako da oni dođu do svoje mirovine? Kako da ostvare svoje pravo na nacionalnu naknadu za starije ako ne mogu niti otvoriti bankovni račun, a iban je uvjet za to pravo? Kako, gospodo? Trgujete njihovom nemoći, ubijate njihovo dostojanstvo. Dok vaše noge lagano hode, njih ponižavate i oduzimate im temeljna ljudska prava. I dopuštate da iz mjeseca u mjesec Sindikat umirovljenika bude glasnogovornik njihovog očaja, uz podršku Pučke pravobraniteljice i Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. I gluhi ste i slijepi za male, ali važne stvari.
U suvremenom društvu, osobito u strukturama vlasti, dominira kultura sebičnosti, koja uvijek isključuje drugoga, različitoga, jer je riječ o jednosmjernom djelovanju temeljenom na dominaciji. Umjesto kulture sebičnosti prihvatite kulturu solidarnosti kao način života i rada za osobno i opće dobro. Prihvatite ljubav i dostojanstvo.
Jasna A. Petrović
