Hrvatska ima više od 1,3 milijuna umirovljenika, ali svi oni, po amenovanju bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, su poslušni korisnici bankovnih računa. Naime, 2014. godine Mrsić je dogovorio s predstavnicima hrvatskih inozemnih banaka da se ukine dostava mirovina poštom i omogući samo primanje mirovina putem bankovnih računa. Umirovljeničke udruge, osobito Sindikat umirovljenika Hrvatske, oštro su se protivili takvoj zakonskoj „reformi“, ali od 1.1.2019. svi novoumirovljeni mogli su dobiti svoju mirovinu samo ako su sretni vlasnici IBAN-a.
Zbog epidemije je ukinuto više od 200 poštanskih ureda diljem Hrvatske te je došlo i do drastičnog prorjeđivanja ili čak ukidanja linija javnog prijevoza, što još više onemogućuje korisnike da dođu do svojih mirovina. Planira se i skidanje oko 40 posto bankomata.
Eto posljedice: danas za samo 49.616 umirovljenika omiljeni poštar dostavlja mirovinu, a ostali, pa makar s petog kata bez lifta, iz periferije bez tramvaja, sela i zabiti bez javnog prijevoza, moraju došepesati do prve banke ili bankomata, ili, pak, ovlastiti za podizanje mirovine unuka ili susjede. Dakle, samo 3,8 posto svih umirovljenika ima dostavu mirovina poštom! Užas. K tome ih vlastiti ovlaštenici nerijetko opljačkaju, dio mirovine stave u svoj džep, pa su zapravo izloženi i ekonomskom zlostavljanju.
Koga briga za izolirane
Očito je kako nije ostvarena jednaka mogućnost korištenja mirovinskih prava kod korisnika, jer ne postoji ista rasprostranjenost poslovnica banaka i bankomata diljem Hrvatske čime dolazi do geografske izoliranosti koju karakterizira i slabija gradska prometna povezanost. Kod slučaja geografske izoliranosti (npr. otoci i ruralna područja) treba uzeti u obzir da je riječ i o zgradama koje se nalaze u urbanim središtima, ali nemaju lift ili prilagođen pristup osobama smanjene pokretljivosti.
Treba se skrenuti pozornost i na progresivnu zdravstvenu onemoćalost korisnika mirovine. Prilikom starenja dolazi do sve većeg broja zdravstvenih poteškoća koje često smanjuju mobilnost, a što nerijetko uzrokuje i padove koji u određenom broju slučajeva završe sa smrtnom posljedicom.
I što na sve to, sve ove godine, kaže Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike? Oni hladnokrvno kažu kako je „zakonsko rješenje o isplati mirovina putem banaka vezano prije svega činjenicom da se radi o tehnološki sigurnijem načinu isplate od isplate u gotovom novcu“. Nadalje, ističu problem utvrđivanja zdravstvenog stanja kao jednog od razloga za odobravanje isplate mirovine putem pošte, jer se postavlja pitanje dokazivanja činjenice smanjenja mobilnosti uslijed bolesti i/ili/ starosti, kao i problem utvrđivanja kriterija te posljedično i negativan utjecaj na trajanje postupka ostvarivanja prava na mirovinu.
Podilaženje bankama
Tako je odgovorilo Ministarstvo. Hladnokrvno i bezosjećajno, glumeći zaštitnika ranjivih umirovljenika. A zašto bi uopće utvrđivali zdravstveno stanje, zašto ne bi svaki umirovljenik imao pravo na izbor, na dostavu mirovine putem pošte ili preko banke? Zašto bi ta zlokobna i često štetna uvezanost s bankama bila „zakonom dana“?
Pučka pravobraniteljica kojoj je Sindikat umirovljenika Hrvatske po ovlaštenju umirovljenog branitelja Željka Tomasa podnio 5. studenoga 2021. godine pritužbu protiv diskriminacije, poduzela je potrebne korake da bi se zaštitilo njegovo pravo kao invalidne osobe, utoliko više što je pravo na mirovinu ostvario još 1999. godine, a dostava mirovina poštom je ukinuta za sve umirovljene nakon 1.1.2014. Nitko mu niti zbog promjene zdravstvenog stanja ne želi vratiti pravo na dostavu mirovine do kućnog praga. Taj postupak još uvijek traje, ali možda, kao većina starijih utužitelja, niti Tomas neće doživjeti pravdu.
Naime, više nije sporno kako postojeći Zakon o mirovinskom osiguranju kroz odredbe članka 96. neizravno i višestruko diskriminira umirovljenike na osnovi mjesta stanovanja (boravišta/prebivališta) i zdravstvenog stanja. Iako zakon naizgled vrijedi jednako za sve, prilikom primjene istog vidljiva je diskriminacija nemalog dijela umirovljenika. Zapravo – većine!
Državne firme socijalno neosjetljive
Pučka pravobraniteljica proslijedila je slučaj na poduzimanje i od strane pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koja je zahtjev ocijenila opravdanim te uputila upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s prijedlogom za detaljnije reguliranje u članku 96. Zakona o mirovinskom osiguranju, kako bi se barem osobama s invaliditetom omogućilo pravo na dostavu mirovine poštom. Ured Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz navedenog odgovora razaznaje da se odbija njihov navedeni prijedlog uz izliku da su to dodatni troškovi za državni proračun premda je sama HP – Hrvatska pošta d.d. u stopostotnom državnom vlasništvu. Pa valjda onda četvrtina stanovnika ima pravo primati njezine usluge besplatnom dostavom mirovine, jer mirovina je realizirano pravo tek kad se dostavi korisniku, a ne kad se samo izračuna.
Financijske igre bez granica vidljive su i time da samo Hrvatska poštanska banka, također u većinskom državnom vlasništvu, svojim klijentima omogućuje dostavu mirovina putem poštara – i to besplatno. No, je li to besplatno kad kao vlasnik računa i u toj banci umirovljenik mora ionako plaćati mjesečnu naknadu?
Suradnjom pošte i HPB-a mirovine stižu na kućne adrese bez da oni moraju izlaziti iz svojih domova. Samo trebaju predati zahtjev na poštu ili dogovoriti dostavu s lokalnim poštarom. Što onda preostaje umirovljeničkim udrugama? Tužiti državu zbog diskriminacije Europskom sudu ili besplatno reklamirati Hrvatsku poštansku banku i preporučiti svim umirovljenicima da pređu u nju. Ili, vjerovati da je moguće zaboraviti lošu „reformu“ Miranda Mrsića i zakonski svima omogućiti izbor dostave mirovine poštom, ako to žele?
Jasna A. Petrović
