Koliko puta smo čitali u novinama kako u zabitima brda i vrleti neka jedva pokretna starica prokuhava kišnicu i jede juhu od povrća iz vrta, starica bez ikakvih prihoda, najčešće i bez prava na stalnu socijalnu pomoć, jer se na nju vode nekakvi zbrkani djelići livade na susjednoj planini? Čitali smo kako bakica stare krpe rasteže preko okvira prozora kako bi zaustavila vjetar, a dobri ljudi joj jednom tjedno donesu nešto hrane.
Jesmo li se pitali pa zašto ta takozvana socijalna država ne osigura socijalnu pomoć i nekakvu njegu ili smještaj u dom za zaboravljene starce po ruralnim područjima, nemoćne da obrade i nešto zemljišta za preživljavanje? A država šuti i traži na desetke papira i potvrda da bi im dala zajamčenu minimalnu naknadu od 920 kuna za samca, uz brojne prepreke koje stare noge ne mogu preskakati.
Od oko 830.000 osoba starijih od 65 godina trećina njih, odnosno 270.000 su u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. No, samo ih 8.000 (manje od jedan posto) prima stalnu socijalnu pomoć, uz obvezu upisa tereta na vlasništvo jedine nekretnine, kako bi se država naplatila od nasljednika. Gdje su ostali, od čega živi njih oko 60.000 koji ne primaju nikakvu mirovinu, nemaju prihoda, životare u bijedi i sramoti? Možda neki, za na prste pobrojati, imaju imovinu koju prodaju ili rentaju ili visoke ušteđevine, bogatu djecu, dovoljne mirovine? No, takvi su rijetki. Na temelju njih ne možemo kreirati socijalne politike.
Bez velike papirologije
Socijalni radnici takve rasute i zaboravljene starice ne smještaju u društvene domove umirovljenika, jer je malo kapaciteta i preskupo je za državu, a kad su baš potpuno nepokretni, eventualno ih smjeste preko socijalne skrbi kod jedne od 1.500 udomiteljskih obitelji za stare i nemoćne.
Zato je svakako pozitivno što je postupak definiranja nacionalne naknade za starije od 65 godina konačno okončan 5. veljače 2010. godine na završnoj radnoj skupini održanoj u prostorijama Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Nacionalna naknada će se omogućiti kao pravo građanima starijima od 65 godina s najmanje 20 godina prebivališta u Hrvatskoj te prihodima nižima od 800 kuna. Točka. Svaki član domaćinstva koji ispunjava takve uvjete ima pravo na naknadu od 800 kuna mjesečno, iako je riječ najčešće o ženskim samačkim domaćinstvima pa će se dobivati jedna naknada. Uvjet je također da je u slučaju potpisanog ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju već pokrenut sudski postupak za raskid ugovora. Točka. Nema nikakve prevelike papirologije, niti suvišnih procedura.
Međutim, umirovljenici koji su mirovinu stekli radom ili po preminulom partneru u velikom se broju bune što se uvodi ova naknada, isprva – politički promašeno i nezgrapno – nazvana nacionalnom mirovinom. To je stvorilo zabunu u javnosti pa su mnogi tu socijalnu potporu doživjeli kao otimačinu iz mirovinskog fonda za neradnike. Valja stoga ponoviti: riječ je o socijalnoj naknadi koja će se izdvajati iz državnog proračuna! Što se to zbiva? Kao da su našim umirovljenicima s niskim mirovinama srca ukrućena od vlastitog očaja i poniženosti pa se protive i tome da netko bjedniji od njih dobije neku siću.
Otimačina za neradnike?
S druge strane, javlja se čelnik umirovljeničke stranke i zahtijeva da se i za nacionalnu naknadu za starije osobe uvede imovinski uvjet, jer valjda svi ti siromasi koji imaju dvanaestinu nekakve livade besramni su prevaranti i bogataši koji će bespravno zatražiti tu naknadu? Zaboravlja se da takva naknada za siromahe s imovinskim cenzusom već postoji i pokazala se nepovoljnom za stariju žensku populaciju, jer ih manje od jedan posto ostvaruje postojeću ZMN. Ovo će ipak biti jednostavnije rješenje i spas za preživljavanje oko 20 tisuća najsiromašnijih žena, većinom iz ruralnih područja. Drugo je pitanje može li se preživjeti sa 800 kuna mjesečno? Naravno da je nemoguće, no nije li bolje dobiti i toliko, nego ništa? Nije li bolje barem imati nešto novca za lijek ili plaćanje računa za struju, nego ništa?
I još jedan detalj, nešto što bi svakako trebalo promijeniti u prijedlogu Zakona, a to je da dostava nacionalne naknade treba biti putem pošte, a ne preko banke. Gdje su u bespućima zbiljnosti banke i bankomati, kad nema niti javnog prijevoza? Očito još jedan problem koji treba riješiti.
Jasna A. Petrović
- Isplate nacionalne naknade kreću od 1. siječnja 2021. godine
- Iznos od 800 kuna usklađivat će se prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena
- Uvjet za dobivanje je najmanje 20 godina prebivališta u Hrvatskoj
Osoba ne smije imati prihode veće od 800 kuna mjesečno
