U subotu, 11. siječnja 2020. u zagorskom mjestu Andraševcu kod Oroslavja došlo je do stravičnog požara u Domu za starije i nemoćne „Zelena oaza”, u kojem je život izgubilo šest osoba starosti od 68 do 104 godine. Požar je izbio u ranim jutarnjim satima u štali u dvorištu pored glavne zgrade, koji je bio prenamijenjen za smještaj starijih i nemoćnih osoba, a k tome nitko nije dežurao. Šest nepokretnih staraca nije imalo šanse pobjeći od buktinje.
Ono što je dodatno zgrozilo hrvatsku javnost je činjenica da dom uopće nije imao potrebne dozvole za rad, odnosno imao je dozvolu za vođenje brige o 13 osoba, a njih je bilo četverostruko više. Tko je krivac za tragediju? Naravno, po starom dobrom hrvatskom običaju krenulo je prebacivanje loptice odgovornosti. Prvo su iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku objasnili kako taj dom nije u njihovoj nadležnosti, jer je riječ o obiteljskom domu, koji sve dozvole dobiva od lokalne samouprave. Inspekcija ministarstva, kažu, izlazi na teren samo po dojavi da nešto nije u redu. Dakle, ipak su nadležni za nadzor!
Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar odbacio je odgovornost županije koja je 2012. godine odobrila tehničku dozvolu za rad spornom domu “Zelena oaza”, kazavši kako se ona odnosila za rad objekta na adresi Dolinska 8, a za ilegalne objekte na adresi Dolinska 22 gdje se dogodio požar, nisu ni znali. K tome, županija nije nadležna za nadzor rada domova. No, za nešto su ipak odgovorni, a to je nedostatak inicijative u gradnji domova za starije, pošto kapaciteti postojećih županijskih domova ne pokrivaju potrebe. Županija je proglasila Dan žalosti za 15. siječnja 2020., najmanje što su mogli učiniti.
Iako su članovi obitelji poginulih rekli kako su uvjeti u domu bili zadovoljavajući, saznanje da dom nema potrebne dozvole baca teret najveće odgovornosti na vlasnicu doma Gabrijelu Čičković. Zbog ilegalnog rada vlasnici prijete novčane kazne, no zbog sigurnosnih propusta prijeti joj i moguća prijava za kazneno djelo dovođenja u opasnost, a s obzirom na posljedice, kazna joj može biti od jedne do 15 godina zatvora, kažu odvjetnici. Ipak, nije jasno zašto nije pritvorena kako ne bi utjecala na svjedoke, što ovdje očito već jest slučaj.
No, ono što nimalo ne funkcionira je sustav socijalne inspekcije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Životi „štićenika iz šupe”, iz jednog od brojnih ilegalnih spremišta za zanemarene starce, mogli su biti spašeni da je Ministarstvo odradilo svoj posao.
Prvo, imali su priliku još pri izradi Strategije socijalne skrbi za starije osobe, kad je Sindikat umirovljenika Hrvatske, sudjelujući u radnoj skupini, zagovarao hitnu intervenciju glede nadzora nad radom domova umirovljenika i udomitelja, te predložio uvođenje i dodatnog civilnog nadzora, kroz edukaciju i angažman aktivista civilnih udruga. No, odbijeni su.
“Predložili smo i u rujnu prošle godine, prigodom izmjena Zakona o socijalnoj zaštiti, da se hitno unaprijedi sustav nadzora i uvede civilne aktiviste u nadzor bez prethodne najave, no ni to nije prihvaćeno. Sada je u pripremi novi Zakon o socijalnoj zaštiti, s kojim Ministarstvo odugovlači. Navodno će se konačno uvesti dugo očekivana decentralizacija postojećeg sustava socijalne inspekcije na županije, što opet neće biti dovoljno”, naglašava predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.
U međuvremenu Sindikat umirovljenika Hrvatske ima dosta dojava iz anonimnih izvora kako se u domovima ponegdje u kapacitet od pet osoba, trpa njih više desetaka; gladni su, neokupani i željni društva, a katkad i vezani za krevet, nemaju pravo ići na WC, leže u pelenama, bez higijenskog minimuma, bez prava na kretanje, sedirani kako bi stalno spavali…
Da bi se stanje promijenilo, županijske i gradske vlasti trebaju učiniti maksimalne napore da grade nove kapacitete domova, no još je potrebnije da se izgradi novi sustav stjecanja dopusnica za rad, kao i nadzora koji bi bilo decentraliziran i dopunjen civilnim nadzorom, i to bez najave, bez korupcije, bez rodijaka. Potrebno je da ministrica socijale Vesna Bedeković ponudi ostavku, što je najmanje što može učiniti ministar moralno odgovoran za smrt šestorice građana.
„Kontrole obiteljskih domova rade se samo kod njihovog otvaranja, kod izdavanja dozvole za rad. Nakon toga, osim u vrlo izuzetnim situacijama i po prijavi, kontrola uopće nema”, objasnila je Pučka pravobraniteljica Lora Vidović te izrazila nadu da će sada stvari početi mijenjati. Sa šest izgorenih duša kao cehom.
Ako ima 473 registrirana obiteljska doma na području Hrvatske pa to pomnožimo sa 20 legalnih štićenika po domu, već smo došli do brojke od 9.460 štićenika, a ne tek oko 5.000 kao što se procjenjuje. No, neki, kao što vidimo u slučaju Andraševca, taj broj ilegalno višestruko povećavaju. Dodajmo tome i neregistrirane obiteljske domove koji rade potpuno na divlje, i došli smo do barem 15.000 osoba prepuštenih kriminalu i bezočnom zanemarivanju. Tu je i oko 1.500 udomiteljskih obitelji, gotovo bez ikakvog nadzora, te stotinjak privatnih domova i 47 županijskih. To ne može pokriti inspekcija Ministarstva socijale od samo 12 inspektora za cijelu Hrvatsku. To razumije i mala beba, samo ne shvaća ministrica ili bolje reći kako to ne shvaćaju nizovi ministrica koje se kao hrčci vrte na ministarskom vrtuljku socijalne politike već desetljećima.
Što se tiče obitelji poginulih, njih je najmanje za kriviti jer niti imaju dostupnih i priuštivih kapaciteta niti novca za smjestiti svoje najbliže. Ali, za smrt šest osoba netko mora odgovarati, zbog čega je Sindikat umirovljenika Hrvatske zajedno s Maticom umirovljenika javno zatražio da se održi hitna javna sjednica Nacionalnog vijeća, kako bi se razmotrila nesuglasja u sadašnjem sustavu i preporučile potrebne mjere.
