Prosječna hrvatska mirovina od 2.503 kune nije dovoljna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te većina hrvatskih umirovljenika jedva spaja kraj s krajem. Stoga je odluka Grada Biograda da mjesečno po starijoj osobi za skrb izdvoji najmanje pet tisuća kuna pobudila veliki interes u toj populaciji.
Uvjet za dobivanje tog poticaja je da se gradu prepusti nekretnina nakon smrti. Riječ je, dakle, o svojevrsnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji bi zaklada Grada Biograda sklapala sa starijim osobama o kojima se njihovi bližnji ne mogu ili ne žele skrbiti.
„Skrb može biti i smještaj u domove za stare što bi plaćao Grad Biograd kao i prihvatljive troškove za njihove izvaninstitucionalne potrebe. Dakako, uz uvjet da Gradu nakon smrti prepuste nekretninu ili nekretnine, kuću, stan, zemljište, što će ovisiti o procjeni nekretnine”, kazao je gradonačelnik Ivan Knez koji je posebno istaknuo kako se u ovom slučaju ne radi o već viđenoj muljaži s ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju u kojima primatelj skrbi još za svog života prenosi imovinu na davatelja skrbi, već o ozbiljnom pokušaju uvođenja socijalne inovacije. Usporedo, grad je krenuo u gradnju doma za starije i nemoćne kapaciteta od oko 127 ležajeva.
Zanimljivo je i da će djeca nekretninu roditelja moći dobiti natrag, jer će u ugovoru biti članak po kojem će Grad Biograd u bilo koje doba prihvatiti prekinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju ako djeci proradi savjest o skrbi roditelja. Dakako, ako zatraže i nadoknade prethodne gradske troškove skrbi.
Ovaj potez Grada Biograda doista je za svaku pohvalu i pomoći će većini starijih osoba kojima je potrebna skrb, a ne dobivaju ju. No, postavlja se pitanje što je s onima koji nemaju nikakvu imovinu koju bi dali zauzvrat, a ne mogu se skrbiti o sebi.
Igor Knežević
