UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

STARIJI LJUDI I LIJEKOVI

Krivi izbor može voditi u smrt

 

     Je li vam poznat podatak da samo u Americi svake godi­ne umre 30.000 ljudi starije dobi zbog nedaća s lijekovi­ma. Sve je veći broj starijih osoba koje uzimaju iznena­đujuće velik broj lijekova (uz ili bez liječničke preporuke). Zbog svih tih lijekova, zbog njihovih interakcija, djelovanja i nuspojava, ti ljudi veoma često doživljavaju znatne zdrav­stvene tegobe, kao što su poremećaji u funkcijama vitalnih organa, poremećaji percepcije i orijentiranosti, smetenost itd.

     Nije u pitanju samo Amerika. Gdje god je u porastu sta­rija populacija, a to znači i kod nas, prisutni su takvi proble­mi. Često smo svjedoci da stari ljudi obilaze liječnike i lje­karne, nabavljaju (sa ili bez recepata) i troše, u isto vrijeme, velik broj različitih tableta, kapsula itd. Kod tih ljudi često ćete naći veće količine lijekova za najrazličitije tegobe; za olakšanje anginoznih bolova, protiv reumatskih teškoća, za nervno smirenje, protiv začepljenosti, prehlade, nesanice itd.

     Svi se ti lijekovi često drže zajedno u neoznačenim bo­čicama ili kutijama. Potpuno je jasno da u takvim situacija­ma vrlo lako može doći do pogrešne primjene lijekova, što može rezultirati i veoma opasnim posljedicama po zdravlje tih ljudi. Poznato je da stariji ljudi, iz raznih razloga, često međusobno izmjenjuju različite lijekove, što je povezano s dodatnim zdravstvenim rizicima.

Slaba informiranost

     Živimo u vremenu kada na tržištu postoji ogroman broj lijekova, a stalno dolaze i novi. Poznato je da zbog različitih metaboličkih razloga stariji ljudi trebaju manje doze kod većine lijekova, a kod nekih preparata veće doze, tako da mogu biti pogrešno liječeni ako su na standardnom dozi­ranju.

Jedna je studija pokazala da gotovo polovica ljudi stari­jih od 65 godina ne uzima svoje lijekove onako kako im je propisano, oko 10 posto nikada ni ne podigne svoje lijeko­ve u ljekarnama; 35 posto napušta ambulantu bez ikakve informacije o propisanim lijekovima; 74 posto pacijenata ne dobije informacije o mogućim nuspojavama lijekova, a svega šest posto dobije zadovoljavajuće (u nekim slučaje­vima i napisane) informacije o lijeku.

     Zaista, čitav ovaj problem na relaciji stari čovjek - lijek nije jednostavan. Stariji ljudi obolijevaju od mnogo više oboljenja nego mlada populacija. Zbog toga oni uzimaju i više lijekova. Međutim, kad se uzima 6 do 7 lijekova, svaki 3 ili 4 puta dnevno, tko će pamtiti kad uzeti antibiotik, a kad one tablete za mokrenje?

     Starijem čovjeku nije jednostavno zapamtiti i shvati­ti što znači tri puta dnevno - prije ili poslije jela, sa ili bez vode, tri tablete odjednom ili tri puta po jednu? Poznati su mi slučajevi da neki starci uzimaju istovremeno i po 10 do 15 lijekova (propisanih od tri do četiri liječnika).

Farmaceuti bez strpljenja

     Moramo sa žaljenjem konstatirati da većina studenata medicine ne dobiva za vrijeme studija odgovarajuću edu­kaciju iz područja gerijatrije, koja bi ih osposobila za što pravilniji postupak sa starijim pacijentima. Nadalje, vrlo je malo farmaceuta u ljekarnama koji imaju strpljenja i koji

su spremni da se malo potrude uputiti starijeg čovjeka o mnogim opasnim interakcijama lijekova.

     Da bi se riješili ovi problemi potrebni su stalni, usklađe­ni napori svih onih koji su uključeni u taj krug. U svijetu se ipak poduzimaju određeni koraci. Tako, na primjer, u nekim zemljama postoje centri za informacije o lijekovima i što je zanimljivo, obično su locirani u mjestima gdje je najve­ća koncentracija starije populacije.     Postoje i ljekarne koje primjenjuju kompjutore za praćenje određenog pacijenta i koje ga upozoravaju na moguće interakcije lijekova.

     Na mnogim kanalima američke televizije često se po­javljuju oglasi koji potiču i ohrabruju pacijente da pitaju farmaceute informacije o lijekovima koje dobivaju. Ame­ričko udruženje umirovljenika, na primjer, tiskalo je seriju letaka s medicinskim informacijama.

     U njima objavljuju, između ostalog, različita tvornička imena za iste lijekove, indikacije u kojima se primjenjuju, njihove nuspojave, moguće interakcije s hranom, alkoho­lom, zatim upućuju bolesnike koje je informacije potrebno dati liječniku kako bi se spriječili različiti problemi itd.

dr. Ivo BELAN