Znate li koliko je prosječna mirovina žena u zemljama Europske unije niža od prosječne muške mirovine? Čak 39 posto! Znači da ženski euro vrijedi samo 61 cent.
Taj je jaz u novim članicama EU bitno niži jer su post-socijaIi- stička društva zadržala bivši sustav ravnopravnosti (Estonija – jaz 4%), za razliku od krajnje liberalnih ekonomija (Njemačka 45%, Luksemburg 43%).
Dakle, deset “postkomunističkih” članica EU – izračunali smo – 2015. godine ima prosječni rodni jaz od 17,6 posto. Najniži mirovinski jaz je u Estoniji, Slovačkoj, Litvi i Češkoj, a najviši u Rumunjskoj, Poljskoj, Hrvatskoj i Sloveniji.
Hrvatska je, međutim, postala zemljom koja baš nema obzira spram ranjivih društvenih skupina, a osobito žena, pa je uz Poljsku, prema podacima EU SILC-a došla do 25% jaza. Kakav se trend očekuje?
No, rodni jaz u mirovinama će se još više širiti u zemljama koje su prihvatile privatni drugi stup mirovinske kapitalizirane štednje, jer takav stup nema elemenata solidarnosti i redistributivno- sti, te ne kompenzira razdoblja materinstva i roditeljskog dopusta ili drugih oblika skrbi.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) je 2013. provela istraživanje s 44 sindikata iz 29 zemalja, i oni pokazuju da najveći broj članica EU ima razvijene modele kojima se kompenzira razdoblja odsustva s posla zbog skrbi za djecu, invalidne osobe, starije itd., ali to je poglavito vezano uz javni mirovinski stup, dok privatni mirovinski stupovi tek u rijetkim zemljama (samo osam) ugrađuju takve kompenzacijske mehanizme.
Sindikati su do sada pokazivali, osobito u Hrvatskoj, vrlo malo interesa za mirovinski sustav, a osobito za kompenzaciju skrbi te drugi mirovinski stup. Neki europski sindikati su pokrenuli inicijative za unapređenje drugog stupa u svojim zemljama, a neki su ih i transformirali iz obveznih u dobrovoljne.
“Penzijski rodni jaz je čak dvostruko veći od skandalozno velikog jaza u plaćama”, rekla je Montserrat Mir, konfederalna tajnica ETUC-a. “Gdje god su mirovine privatizirane i strogo povezane s uplaćenim doprinosima, rodni jaz je daleko veći, nego u zemljama gdje je snažniji prvi mirovinski stup. To je zatvoreni krug, koji dovodi do pogoršanja položaja umirovljenih žena u zemljama gdje se forsira drugi mirovinski stup. Države i poslodavci bi trebali pridonositi u povećanju mirovina za razdoblje porodiljskog ili roditeljskog dopusta.”
Zapadnoeuropske zemlje u kojima privatni modeli mirovinske štednje kompenziraju odsustva žena zbog skrbi su Belgija, Danska, Finska, Italija, Nizozemska, Švedska i Švicarska, a zemlje u kojima se sve isključivo vezuje na visinu uplaćenih doprinosa su, primjerice, Njemačka i Francuska. Češka, Slovenija pa i Bugarska su započele aktivnostima za unapređenje solidarnosti i redistributivnosti i u drugom stupu.
Hrvatska je daleko od toga. U njoj su na vlasti banke i njihovi mirovinski fondovi, a vlade su sklone pogodovanju njima, a ne radnicima. Tako se put u propadanje nastavlja. Samo zbog pogrešno odabranog smjera i šutnje sindikata.
Lipanj 2017.
