Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva mirovinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti, jer nije riječ o semantičkoj, već suštinskoj razlici. Riječ je o socijalnoj naknadi!
Nacionalna mirovina bez ijednog dana radnog staža? Nije pravedno prema onima koji su svoju mirovinu zaradili teškim radom, da je netko drugi dobije bez rada”, najčešći je komentar mladih i starih na brojnim internetskim forumima i Face- book stranicama. Novinari su se raspisali, a tramvaji su postali pravi debatni klubovi. Uglavnom, svi su postali stručnjaci za mirovine i mirovinski sustav.
Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike uputilo je u javnu raspravu Nacrt prijedloga Strategije socijalne skrbi za starije osobe za razdoblje od 2017. do 2020., a konačni prijedlog je stavljen na javno savjetovanje putem interneta. U cilju 3. Strategije (Osiguranje nacionalne mirovine socijalno ugroženim starijim osobama), planira se izrada sveobuhvatne analize (sustav socijalne skrbi, mirovinski sustav, stanje na tržištu rada, EU praksa i dr.); utvrđivanje kriterija za obuhvat potencijalnih korisnika nacionalne mirovine, imovinskog i/ili dohodovnog cenzusa, te parametri za izračun visine nacionalne mirovine i potrebnih financijskih sredstava, te, naposljetku, uspostava zakonodavnog okvira za uvođenje instituta nacionalne mirovine. I sve to kroz sljedeće tri i pol godine, a prve bi mirovine krenule korisnicima tek 2021. godine.
Dodajmo da je predsjednica SUH-a članica radne skupine koja je oblikovala Nacrt prijedloga Strategije, te da je već na prvoj sjednici upravo ona predložila unošenje tzv. socijalne mirovine, i to na teret proračuna, a ne mirovinskog sustava. Takav je, naime, zajednički stav dvije najveće umirovljeničke udruge – Matice i Sindikata umirovljenika, dostavljen Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe.
Dakle, prema tumačenju Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike riječ je o socijalnoj potpori za hrvatske građane starije od 65 godina, koji nisu ostvarili mirovinu, nemaju druga primanja, a najmanje 15 godina u kontinuitetu prebivaju u Hrvatskoj. Ta naknada bi trebala biti niža od najniže ili minimalne mirovine onih koji su je ostvarili radom (a to je u Hrvatskoj minimalni radni staž od 15 godina), te vjerojatno podjednaka sadašnjoj zajamčenoj minimalnoj naknadi za starije od 65 godina, koja iznosi 920 kuna, jer ne bi trebala destimulirati rad i stjecanje mirovine.
Do sada je sve logično i razumljivo. Sada nacionalna, a prije socijalna mirovina, uvodi se od Račanove vlade, kad je napisan prvi zakonski prijedlog (s uvjetom od 35 godina prebivanja u Hrvatskoj), te se od tada ubacuje u predizborne programe i SDP-a i HDZ-a kao uobičajeni mamac. Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva mirovinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti. Najviše, pak, zbunjuje što se u spomenutoj Strategiji navodi kako će se „sredstva osigurati u okviru redovite djelatnosti na poziciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava (MRMS)”.
Nikako nije prihvatljivo što je u Strategiji za realizaciju zaduženo ministarstvo za mirovine, a ne za socijalu, a još manje da bi se ta socijalna potpora financirala iz mirovinskog budžeta. No, to izgleda nije baš jasno ni ministru Ćoriću, koji je potvrdio da je njegovo ministarstvo već izradilo nacrt budućeg zakona, pa čak i procijenio da bi mogla iznositi 1.045 kuna?!
A ovdje nije riječ samo o semantici, tu postoji velika suštinska razlika. „Socijalne naknade mogu se bolje kontrolirati i mogu se detaljnije propisati kriteriji za njih. Tu se može bolje provjeriti i imovina i prihodi korisnika, a naknade se mogu i ukinuti ako netko više ne udovoljava kriterijima”, naglasio je prof.dr.sc.Gojko Bežovan s katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta.
Dakle, pogrešno je pitanje može li naš mirovinski sustav podnijeti nove umirovljenike, jer tu nije riječ o mirovini, a ne bi smjelo biti niti u okviru mirovinskog sustava. Ako znamo da čak 46 posto hrvatskih građana starijih od 65 godina nije ostvarilo nikakvu mirovinu, dok je većina europskih zemalja ostvarila pokrivenost mirovinama od 80 do 100 posto, takva je zaštitna mjera potrebna. No, zašto je toliko ljudi bez mirovinskih primanja, pitanje je za povjesničare i političare, jer susjedna Slovenija ima visoku stopu pokrivenosti.
Institut sličan tzv. nacionalnoj mirovini trenutno ima stotinjak država diljem svijeta kao prvi zaštitni mehanizam protiv rastućeg siromaštva starijih osoba. Prema Eurostatu u Hrvatskoj u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti živi 31,9% osoba starijih od 65 godina. Ovisnost starijih osoba o minimalnim prihodima u mnogim je državama sve veća, te i sve veći udjel starijih umirovljenika živi od državne ili univerzalne mirovine. Zemlje s univerzalnom temeljnom mirovinom imaju vrlo visok udjel korisnika, čak do 100 posto kao što je slučaj Danske. U zemljama u kojima se univerzalna mirovina plaća samo ljudima bez dovoljnih osobnih mirovina (Finska, Švedska), udjel je također vrlo visok, i to naročito za žene. Rodna nejednakost je vidljiva i u drugim tipovima minimalnih prihoda, pa je utoliko više jasno kako je to posljedica preniskih mirovinskih prava stečenih temeljem prekarnog ili potplaćenog rada.
U Hrvatskoj postoje različite procjene o mogućem broju osoba u potrebi za državnom potporom za starost. Ako pođemo od činjenice da 19% stanovnika ima 65+ godina, te od podataka Eurostata da ih 46% nema mirovinu, potencijalnih korisnika bi, bez socijalnih kriterija, bilo oko 370.000. Međutim, Ministarstvo rada procjenjuje da oko 100.000 osoba starijih od 65 godina nema nikakva primanja, a samo ih 9.287 prima socijalnu pomoć. SDP je svojevremeno mislio postaviti stroge imovinske i prihodovne kriterije, pa je njegova procjena bila oko 20.000 korisnika. Koliko će ih biti u konačnici ovisi o brojnim socijalnim kriterijima, a s brojnošću takvih uvjeta odnosno prepreka u ostvarivanju potpore, raste obično i rizik od siromaštva. Treba paziti da takve prepreke ne destimuliraju interes za to pravo, te da potpora ne bude bitno niža od granice siromaštva, jer će se time promašiti osnovni cilj, a to je sprječavanje siromaštva.
Jasna A. Petrović
SOCIJALNA/NACIONALNA MIROVINA: Bugarska – socijalna mirovina za starije od 70 godina; Španjolska za starije od 65 godina s 10 godina prebivališta; Portugal – za starije od 66 godina, ali i za one koji imaju niske obiteljske ili invalidske mirovine; Rumunjska – za starije od 60 (žene) ili 65 (muškarci); Slovenija za starije 65 s 30 godina prebivanja u dobi između 15 do 65 godina; Estonija -za starije od 63 s 5 godina prebivanja; Cipar – od 65. godine; Finska – od 65. godine i 3 godine prebivanja.
DRŽAVNA NAKNADE/DODATAK ZA STARIJE: Mađarska državnu naknadu za starije od dobi za umirovljenje; Švedska – za starije od 65 godina; Danska – dodatna novčana potpora za starije od 65 godina. SOCIJALNA/SOLIDARNA NAKNADA: Francuska – solidarna naknada za starije od 65 godina; Italija – za starije od 65 godina i 3 mjeseca; Velika Britanija dodatnu potporu za starije od 60 do 65 godina; Nizozemska dodatak za starije s nedovoljno prihoda.
(8.5.2017)
