„O nasilju nad starijima sve se više govori, a Hrvatska udruga socijalnih radnika (HUSR) upozorava da ono uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogorša- vanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije te veći stupanj mortaliteta”, navodi Pučka pravobraniteljica u svom izvješću za 2019. godinu.
„Starije osobe zbog osjećaja nemoći, srama, razočaranja i nevjerice u postupke vlastite djece i unuka nevoljko prijavljuju nasilje, često nakon što ono traje već dulje vrijeme, pritom ne znaju kome se obratiti i što u postupku mogu očekivati. Mnogi stariji ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti i na vrijeme ga realizirati. HUSR napominje da ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju inkontinentne, teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega, pa za ovaj problem treba hitno iznaći konkretna rješenja”, zaključuje se u Izvješću.
Činjenica je da je od 1.1.2018. godine u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uvedeno i zanemarivanje potreba starijih članova obitelji. Zakon je prvi put naveo starije osobe kao skupinu koja uživa posebnu zaštitu države, a zanemarivanje njihovih potreba, primjerice nepružanje redovite zdravstvene skrbi, nedavanje hrane ili lijekova, tretira se kao nasilje u obitelji. Loša se briga o starijima prema zakonu kažnjava minimalnom novčanom kaznom od deset tisuća kuna ili s najmanje 45 dana zavora.
Statistika pokazuje kako se 30 posto ubojstava starijih osoba povezuje sa zlostavljanjem te kako su u 90 posto slučajeva zlostavljanja starijih osoba počinitelji članovi njihove obitelji, a procjenjuje se kako se institucijama prijavljuje tek svaki 13. ili 14. slučaj zlostavljanja. U Hrvatskoj će svaka 4. ili 5. osoba starije životne dobi doživjeti neki oblik zlostavljanja, a među najučestalijim oblicima nasilja su partnersko nasilje (psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno) te nasilje koje starije žene mogu doživjeti od ostalih članova svoje obitelji (ekonomsko, psihičko, fizičko), s prevalencijom ekonomskoga. (https://voxfeminae. net/pravednost/nasilje-nad-stari- jim-zenama/)
Zakonom je predviđena intenzivna međusektorska suradnja, pa su tako zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi i druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji, dužni policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a nadležna tijela dužna su bez odgode obavijestiti CZSS o okolnostima koje su nasilju pridonijele ili pogodovale. Nažalost, podaci iz Izvješća o radu Povjerenstva za praćenje nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa za 2018. o nasilju nad starijima manjkavi su i fragmentirani. Tako se navodi da je u evidenciji sudova zabilježeno 150 žrtava starije životne dobi, i to 100 žena i 50 muškaraca, i da je u evidenciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zabilježeno 223 zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi, no ne navode se podaci zdravstvenih ustanova, niti distribucija po spolu.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2019. evidentirano je čak 1.138 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, no ne postoje podaci spolu, počiniteljima i vrstama nasilja te o poduzetim mjerama. Jedino se navodi kako to iznosi 10,8 posto od ukupnog broja žrtava. Vrlo je neozbiljno bez dobrih analitičkih podataka vršiti programiranje potrebnih mjera zaštite starijih osoba od nasilja, iako je po analogiji s drugim podacima očekivano da je najmanje 70 posto žrtava žena. Stoga bi Pravilnik o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa trebalo dopuniti kako bi se moglo prikupiti i analizirati podatke o nasilju te predložiti konkretne načine za unaprjeđenje zaštite starijih, osobito i iz rodnog i socio-ekonomskog gledišta.
Mirovine u RH među najnižima su u EU i, kako se navodi u Izvješću EK za 2020., za razliku od 18,2 posto osoba starijih od 65 godina u EU, u RH ih je tijekom 2019. čak 32,8 posto bilo izloženo riziku od siromaštva Takvo siromaštvo ugrožava im dostojanstvo, a uz zdravstvene probleme koji ih prate, dovodi do socijalne izolacije koja negativno utječe i na psihičko zdravlje. Siromaštvo je, k tome, i u visokoj korelaciji s nasiljem, te sa spolom.
