OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), poznatija još i kao “klub najrazvijenijih zemalja svijeta”, zadnja je velika međunarodna organizacija kojoj Hrvatska još nije pristupila. Nakon ulaska u NATO, EU, Schengen i Eurozonu, ovo se članstvo smatra završnim činom integracije Hrvatske u krug zapadnih, visokorazvijenih demokracija. Pa tako ulazak u ovu organizaciju nije samo stvar prestiža, već donosi konkretne ekonomske i političke prednosti, kao što su privlačenje velikih investitora, jeftinije zaduživanje države i građana, kao i sudjelovanje s ekonomski najmoćnijim državama svijeta u kreiranju globalnih pravila o porezima, trgovini i ekologiji.
Hrvatska je još 2017. godine podnijela zahtjev da uđe u ovu organizaciju, a službene pregovore otvorila je 2022. godine. Sam proces ulaska se odužio, pa je Hrvatska i dalje u procesu pristupanja, pa je tako na početku ove godine bilo rečeno da će sredinom ove godine Hrvatska konačno ući, a sada se najavljuje da će to biti krajem godine ili početkom 2027.
Sporo provođenje reformi
Proces ulaska se rastegnuo jer su se sporo provodile unutarnje reforme, primjerice glavni ekonomisti OECD-a upozoravali su da su hrvatski sudski procesi prespori i neefikasni za stvaranje stabilnog investicijskog okruženja, a tek su nedavno (tijekom 2025. i 2026. godine) usvojeni ključni zakoni o novom, transparentnijem načinu izbora uprava i nadzornih odbora u državnim tvrtkama kako bi se zadovoljili kriteriji organizacije, gdje se očekuje da se smanji politički utjecaj u tim tvrtkama, primjerice uvođenjem neovisnih stručnjaka u Nadzorne odbore i profesionalizacija upravljanja tvrtkama poput HEP-a ili Hrvatskih šuma, koje su leglo afera i političkih i inih uhljebljivanja, a na što, očekivano, u OECD-u ne gledaju blagonaklono jer znaju koliko to štetno utječe na naše gospodarstvo.
OECD je tražio i neke sporne reforme poput produženja radnog vijeka i kasnijeg odlaska u mirovinu, što bi u zemlji s niskim plaćama, još nižim mirovinama i lošim zdravstvenim sustavom zapravo bilo pogubno za starije osobe i gurnulo ih u još veće siromaštvo, pa je u tom slučaju naša Vlada razumno odustala od te ideje, ali zato koristi druge preporuke OECD-a kojima će se povećati broj radnika iz starije populacije, npr. izjednačavanje uvjeta za odlazak u mirovinu žena i muškaraca 2030. godine, kao i liberalizacija rada za umirovljenike uz mogućnost rada na puno radno vrijeme i zadržavanja pola mirovine svim umirovljenicima, ili rada do polovice radnog vremena uz zadržavanja cijele mirovine.
Već smo u statistikama
Ako ne bude novih odgađanja, Hrvatska bi tako uskoro mogla postati punopravna, 39. članica OECD-a, pa je u tom statusu već i uključena u službene statistike te organizacije po raznim parametrima. A upravo je u kolovozu 2026. medijska platforma Visual Capitals odlučila analizirati jedan nama zanimljiv parametar iz podataka OECD-a, a riječ je o siromaštvu starijih od 66 godina, gdje su analizirali podatke za 2023. godinu. Hrvatska je, nimalo neočekivano, i ovdje među najgorim zemljama po tom pitanju, točnije treći najgori smo od analiziranih zemalja, jer je čak 30,7 posto osoba starijih od 66 godina koje žive ispod granice siromaštva.
Pritom je važno napomenuti da je prema metodologiji OECD-a za 2023. godinu granica definirana kao polovica medijana raspoloživog dohotka kućanstva u pojedinoj zemlji. To znači da je ovdje riječ o relativnom siromaštvu, mjeri koja pokazuje kako umirovljenici žive u usporedbi sa životnim standardom svojih sugrađana, a ne u usporedbi s drugima na globalnoj razini. A nažalost, i ova statistika, kao i one Eurostata i Državnog zavoda za statistiku, neumoljiva je i samo je jedna u nizu potvrda da je u Hrvatskoj trenutna raspodjela dohotka neravnopravna, i to nauštrb umirovljenika. I to je ono što Sindikat umirovljenika redovito upozorava i javnost i Vladu i njezine ministre, da je trenutna raspodjela dohotka, ili jednostavnije reći bogatstva u našoj zemlji izrazito fragmentirana i da su umirovljenici doista najveći gubitnici, zbog čega je mirovine još „jučer“ trebalo povećati, a to se može upravo i prijedlozima koje je SUH iznio u svom akcijskom planu. Važno je zadržati i balans, jer će najavljeno ukidanje poreza na mirovine početkom sljedeće godine podići prosječne mirovine, no najveću korist od ukidanja poreza imat će oni s višim mirovinama, a pogotovo bivši političari, zbog čega s pravom većina umirovljenika nije zadovoljna takvim selektivnim zahvatima u mirovine.
Imaš kvadrate, ali nemaš novca
Da statistika ipak ne bude tako crna, ne treba zaboraviti da u Hrvatskoj više od 90 posto umirovljenika živi u vlastitoj nekretnini pa naši umirovljenici uglavnom imaju riješeno stambeno pitanje, ali zbog niskih mirovina i skupe hrane, režija i lijekova većina jedva krpa kraj s krajem u starosti.
Obećana zemlja svakako je Norveška, gdje 94 posto umirovljenika živi u svojoj nekretnini, a ispod linije siromaštva živi tek 3,2 posto starijih od 66 godina. Slijedi je Češka gdje samo 3,6 posto starijih živi ispod granice siromaštva, zatim Nizozemska (4,6 posto), Slovačka (4,7 posto) i Finska (4,8 posto).
Prosječno 14,8 posto starijeg stanovništva u zemljama OECD-a živi ispod granice siromaštva, a mi smo, dakle, daleko od tog prosjeka. Gore od Hrvatske su samo Latvija, gdje 34,3 posto starijih živi ispod granice siromaštva, a neslavno prvo mjesto drži Južna Koreja s čak 39,8 posto.
Igor Knežević
