Početkom listopada javnost je potresla informacija da je čak 15.000 ljudi umrlo čekajući rješenje o inkluzivnom dodatku. Sporo donošenje rješenja rezultiralo je činjenicom da mnogi nisu ni dočekali svoje pravo, a mnogi ga još neće dočekati s obzirom da je preko 105.000 zahtjeva još na čekanju. Više je nego jasno da je Vlada, odnosno resorno ministarstvo rada i mirovinskog sustava napravilo ogromnu pogrešku u procjeni. Naime, očekivalo se da će pravo na inkluzivni dodatak ostvariti 140.000 osoba, a već dosad ga je ostvarilo preko 185.000 osoba, te ostaje vidjeti koja će biti konačna brojka. Nažalost, neki od onih koji su umrli i nisu dočekali rješenje čekali su na njega i po godinu dana.
Zakonom o inkluzivnom dodatku propisano je da u slučaju smrti korisnika prava na inkluzivni dodatak pravo prestaje s danom smrti u kojem slučaju će nadležni Zavod za socijalni rad ukinuti rješenje kojim je pravo priznato i utvrditi prestanak prava. To znači da rješenjem priznato pravo na inkluzivni dodatak nije prenosivo i ne nasljeđuju ga drugi članovi obitelji nakon smrti korisnika. No, nasljednici mogu i imaju pravo doći do iznosa inkluzivnog dodatka koji je trebao pripasti preminulom prije smrti, evo i kako.
Više načina nasljeđivanja iznosa
U slučaju da Zavod svojim rješenjem prizna korisniku pravo na inkluzivni dodatak i korisnik to rješenje primi, ali nažalost umre prije nego li mu Zavod isplati zaostale dospjele iznose inkluzivnog dodataka, u tom slučaju dospjele iznose može naslijediti nasljednik sukladno odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi prema kojoj dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun.
U slučaju pak da Zavod donese rješenje i prizna korisniku pravo na inkluzivni dodatak, ali korisnik prije primitka rješenja umre, u tom slučaju Zavod može sukladno odredbi članka 124. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) donijeti posebno rješenje kojim se rješenje kojim je priznato pravo na inkluzivni dodatak oglašava ništavim, a koje rješenje se mora dostaviti nasljedniku pokojnog korisnika.
Protiv tog rješenja može se uložiti žalba u roku 15 dana, o kojoj odlučuje drugostupanjsko tijelo – Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Protiv odluke Ministarstva kojom je odlučeno o žalbi može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom u roku od 30 dana.
Važno je znati
U gorenavedenom slučaju kada se za osobu donese rješenje ali ga ne primi, ali i u slučaju da osoba umre bez da je uopće doneseno rješenje, njezini nasljednici mogu dobiti „propuštene“ iznose, odnosno zaostatke od trenutka podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak pa do smrti. Naime, odredbom članka 39. ZUP-a propisano je da ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka. No, da se definitivno može nastaviti zaključeno je još 31. ožujka 2011. godine na sjednici mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela Upravnog suda gdje je donesen zaključak o pravnom shvaćanju prema kojem „ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu, i to u slučaju kad zahtjev sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, kao što su mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i slično.
Dakle, nasljeđivanje inkluzivnog dodatka je moguće, ali u upravnom postupku. Primjerice ako je netko podnio zahtjev za inkluzivni dodatak 1. siječnja 2025. godine, a umre 1. siječnja 2026. godine prije nego mu je Zavod donio pozitivno rješenje, ili je dobio rješenje pred smrt, ali mu nije sjela uplata, njegov nasljednik bi nakon odbijene žalbe, mogao pokrenuti upravni postupak s ciljem da naslijedi iznose koje bi korisnik dobio za tih 12 mjeseci. Ono što je bitno naglasiti je da već postoji sudska praksa Upravnog suda prema kojoj bi tako nešto bilo pravno moguće. Tako je 2022. godine sud poništio rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Centra za socijalnu skrb gdje je zbog smrti žene koja je pokrenula postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu doneseno rješenje o obustavi postupka.
Pozitivna sudska praksa
Sin preminule je protiv prvostupanjskog rješenja podnio žalbu, a u upravnom postupku Upravni sud je obrazložio da je rješenje trebalo biti doneseno i dostavljeno podnositeljici zahtjeva dok je još bila živa te bi u slučaju usvajanja zahtjeva imala pravo na osobnu invalidninu od dana podnošenja zahtjeva 25. ožujka 2022. do dana smrti 15. listopada 2022. godine. Tu se sud pozvao i na zaključak iz 2011. da ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti te je tada i potvrdio da se postupak treba nastaviti, jer zahtjev sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje na osobnu invalidninu, koje se može naslijediti. Sud je poništio rješenje o obustavi i vratio ga na ponovni postupak Centru za socijalni rad, gdje će Centar (sada pod imenom Zavod) novim rješenjem odlučiti o pravu na osobnu invalidninu za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti stranke.
S obzirom da se u tom slučaju radilo o osobnoj invalidnini, a koju naknadu je između ostalog zamijenio inkluzivni dodatak, navedena sudska praksa bi se mogla primijeniti i za slučaj inkluzivnog dodataka. Dakako, oni koji će se upuštati u žalbe i upravne postupke morat će odvagnuti i sve rizike, od plaćanja sudskih troškova i odvjetnika do rizika da im sud ipak ne presudi u njihovu korist…
I.K.
