Jedna od pozitivnih promjena koje su se tijekom godina događale s izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju definitivno je uvođenje prava na dio obiteljske mirovine prema kojem osoba uz vlastitu mirovinu može dobivati i dio mirovine preminulog supružnika. Te izmjene stupile su na snagu sa 1. siječnja 2023. godine, što je omogućilo umirovljenicima da biraju što im je povoljnije, 77 posto obiteljske mirovine koja je tada ujedno porasla za 10 posto, ili zadržavanje vlastite mirovine uz dobivanje dijela obiteljske mirovine (27 posto od obiteljske mirovine preminulog partnera).
Pravo na dio obiteljske mirovine danas koristi 113.359 umirovljenika koje im u prosjeku donose 115 eura dodatnih prihoda. Prije dvije godine, u kolovozu 2023. godine bilo je 68.762 korisnika, što znači da je u dvije godine broj korisnika ovog prava porastao za 44.597. No, bilo bi ih i puno više da nije postavljeno ograničenje na najviši iznos, prema kojem zbroj osobne i dijela obiteljske mirovine ne smije prelaziti 80 AVM-a (aktualnih vrijednosti mirovina). S novim usklađivanjem mirovina AVM je porastao na 14,45 eura, što znači da je granica maksimalnog primitka porasla na 1.156 eura, što je ipak iznos koji je pristojan za život u mirovini.
Najvažniji izostavljeni
Dakako, tako visok zbroj imaju rijetki. Npr., ako uzmemo dvoje supružnika s prosječnim mirovinama od 650 eura i u slučaju smrti jednog, drugi bi dobio 27 posto od obiteljske mirovine (77 posto od 650 = 500,50 eura), odnosno dobio bi 135 eura dijela obiteljske mirovine. Mogućnost izbora između obiteljske mirovine (77 posto) i dijela obiteljske mirovine jedna je od rijetkih pozitivnih mjera u mirovinskom sustavu koja je osjetnije podigla mirovinska primanja i olakšala život za 113 tisuća umirovljenika.
No, jedna druga kategorija umirovljenika ostala je neobuhvaćena ovim pozitivnim zakonskim izmjenama, a to su umirovljeni samci koji nikad nisu imali partnera ili su se razveli tijekom života i nemaju prava ni na obiteljsku mirovinu ni dio obiteljske mirovine. Za njih se može reći ne samo da su izostavljeni, već i zapostavljeni. Jer ako su cijeli ili dio života živjeli sami, već su tada snosili teži teret, npr. podmirivanja režijskih troškova, stjecanja nekretnina, a u starosti kada su im mirovine upola manje od plaća i dalje su osuđeni na socijalnu neosjetljivost prema njima. Iako bi riječ „kažnjeni“ možda bila malo pregruba, nije daleko od istine da ih je samački život stajao puno kvalitetnijeg financijskog života u mladosti i starosti, a pogotovo u starosti, s obzirom da su neki od njih ako su imali djecu ipak primali dio alimentacije od supružnika. No, u starosti za njih ne postoji nikakva alimentacija, nikakav dodatak koji bi im pomogao u podmirenju osnovnih životnih troškova poput plaćanja režija i hrane.
Olakšice u EU zemljama
Stoga je Sindikat umirovljenika Hrvatske, upravo kada su pripremane izmjene zakona (ZOMO-a) za 2023. godinu kada se uvodilo povećanje iznosa obiteljske mirovine i pravo na obiteljski dodatak, u svoje zahtjeve uvrstio i da se uvede dodatak za samce koji bi se kretao u postotku iznosa mirovine, s tim da bi za one s nižim mirovinama postotak bio viši.
Zbog toga je i na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe SUH zatražio da se provede analiza u drugim EU zemljama i istraži kako druge države pomažu toj kategoriji samaca. I doista, analiza je provedena i prezentirana na Nacionalnom vijeću u ožujku 2023. godine, te se došlo do vrlo zanimljivih podataka. Analizirano je 17 EU zemalja, od čega 11 je imalo neki oblik pomoći za samce. Tako je primjerica Italija imala dodatak na samce s nižim mirovinama, a Litva dodatak bez obzira na primanja.
U Nizozemskoj starije osobe koje žive same imaju pravo na/primaju 70 % minimalne plaće, dok osobe u izvanbračnoj/ bračnoj zajednici primaju 50 % minimalne plaće.
Naši susjedi Mađari nemaju dodatak za samce, ali zato kod socijalnih davanja na samce se primjenjuju povoljniji uvjeti, država isplaćuje tzv. starosnu naknadu s postavljenim cenzusima, pa ako je osoba samac dobiva više iznose naknade, a iznosi rastu za one starije od 75 godina, što je i logično s obzirom da starije osobe imaju i veće troškove života.
Kad će Hrvatska?
Nimalo ne iznenađuje i da Švedska misli na svoje starije sugrađane, pa u okviru mirovinskog sustava, uz institut obiteljske mirovine postoji i zajamčena mirovina za one s niskim ili nikakvim prihodima od mirovine, a ako je osoba neudana/neoženjena dobiva veći iznos. To nije sve, jer Švedska isplaćuje i stambeni dodatak za starije osobe koji je neoporeziva naknada i temelji se na zajedničkim prihodima u kućanstvu te je stoga veća za samce. Postoji i potpora za uzdržavanje starijih osoba, pa ako osoba ima nisku mirovinu ili je uopće nema, može dobiti pomoć za uzdržavanje za starije osobe, a za samce se potpora obračunava na povoljniji način. E, to se zove socijalna osjetljivost i pravednost, i što je također zanimljivo, sve navedene mjere su u okviru švedskog mirovinskog sustava, a ne socijale.
Hrvatska je upravo modelom isplate dijela obiteljske mirovine počela prihvaćati pozitivne prakse iz EU zemalja, a uvođenje samačkog dodatka za one koji ne primaju obiteljsku ili dio obiteljske mirovine bio bi samo logičan slijed zaokruživanja ovog poglavlja u kojem se pokušava pomoći starijim samcima koji su nakon beskućnika siromaštvom najugroženija skupina stanovništva.
Igor Knežević
