Večer je. Termometar pokazuje preko 30 stupnjeva. Sjedim na terasi, pored mene čaša rashlađenog osvježavajućeg voćnog pića, ispred mene pogled na voćnjak, iznad mene zvijezde na nebu bez ijednog oblačka. Napokon je stiglo ljeto! Svako godišnje doba ima svoje čari, no ljeto ima neku posebnu draž. Volim ljeto, volim duže dane kada sunce zalazi nakon 20 sati. Volim miris i okus svježeg voća i povrća. Ništa nije bolje za osvježiti se u tople dane od svježeg rashlađenog voća. Turistička sezona se razbuktala, školski su praznici, jedni putuju ka moru, drugi se već vraćaju. Doživljaji s godišnjeg odmora su tema neke druge priče za početak jeseni. Mnogi umirovljenici i ovo će ljeto provesti u hladovini svog doma, u društvu s članovima obitelji i prijateljima. Neki sretnici će otputovati do mora ili u selo tragom svojih predaka. Svaki kraj ima svoje posebnosti u kojima se može uživati.
Početkom lipnja posjetila sam jednu bajkovitu destinaciju na krajnjem istoku Hrvatske, gdje caruju Drava i Dunav. Obojen u žutu boju suncokreta, zelenu boju mladih nasada kukuruza i u najfinije okuse tradicionalne hrane i dobrog vina, te veselje različitih manifestacija. Bio je to višednevni izlet u Baranju i u okolni slikoviti krajolik. Odsjela sam u Belom Manastiru, upravnom središtu Baranje, jednom od najmultikulturalnijih gradova Hrvatske. Proteklih godina općina je izgubila veliki broj stanovnika, bilo prirodnom selekcijom bilo iseljavanjem stanovništva. Kao i iz Slavonije i iz ovoga kraja mnogi su pronašli zaposlenje u inozemstvu. Veći broj starijih žena, bilo umirovljenica ili mlađih žena koje su ostale bez posla, na duže ili kraće vrijeme odlaze raditi uglavnom u Njemačku. Neke su zaposlene kao njegovateljice u domovima za starije osobe, a neke su angažirane za pomoć starijim ljudima u njihovim kućama ili stanovima.
Da iz Hrvatske više ne odlaze samo mladi, nego i umirovljenici, potvrđuje priča 66-godišnjeg Antuna. On je, naime, odlučio otići u Njemačku i tamo započeti iznova, jer od svoje male mirovine ne može živjeti. Bila sam prisutna razgovoru u jednom manjem društvu kako su umirovljenici zbog malih mirovina jednostavno prisiljeni dodatno raditi. Gospođa Marica koja je nedavno navršila 70 godina života, kaže da s mirovinom od 300 eura ne može živjeti i već nekoliko godina radi u Njemačkoj: “Većina žena rade kao njegovateljice. To često podrazumijeva da rade bez slobodnih dana i da su Nijemcima u čijoj obitelji rade dostupne 24 h za rad. Nijemci to pretežno zloupotrebljavaju pa naše njegovateljice primoravaju da kuhaju, čiste kuću, sređuju dvorište, hrane stoku ili živinu, rade u vrtu i sl. Najčešće rade s dementnima koji su često agresivni, ali obitelj ih ne želi smjestiti u dom, jer je on skup, pa lažu njegovateljice i posrednike u zapošljavanju.” Ipak dobre su vijesti da sve više mladih obitelji kupuju kuće u Baranji, obnavljaju ih za stanovanje i odlaze raditi u Osijek ili u neko drugo mjesto u okruženju.
Izlet u Beli Manastir uvijek je dobra ideja, a samo je mjesto savršena baza za istraživanje svega što ova divna regija nudi. Jedna od zanimljivosti ovog grada, koji se smjestio na obroncima Banske kose u blizini granice s Mađarskom i 32 kilometara od Osijeka, jest da ima glavni trg površinom veći od zagrebačkog glavnog trga. Na putu prema Memorijalnom kompleksu na brdu iznad Batine, provezla sam se kroz veliki kompleks 8 km dugom vinskom cestom između kilometarskih nasada vinograda, lješnjaka, kukuruza, uljarica. Na sredini toga kompleksa nalazi se Vidikovac s kojega se pogled pruža na nepregledne hektare vinograda i na naselja u daljini. A kada se popnete na vrh brda iznad Batine možete uživati u prekrasnom pogledu, koji se pruža na tri države: Hrvatsku, Srbiju i Mađarsku, kao i na Dunav koji ih međusobno spaja i koji je ovdje, tako bar kažu, najljepši. Kao što mještani Batine kažu, svi putevi vode do lijepog plavog Dunava i na samom rubu Banovog brda do spomenika „Pobjeda“ u Batini, rad hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. Podignut je na mjestu najokrutnijih borbi 1944. godine. Spomen dom i monumentalni spomenik „Pobjeda“ veličanstveni je obelisk visok 26,5 metara. Na njegovom vrhu ponosno stoji žena čiji je pogled uperen u daljinu, u pravcu Dunava. U visoko uzdignutoj desnoj ruci drži baklju.
Posjet Baranji ne može proći bez posjeta stoljetnim i jedinstvenim vinskim podrumima ukopanim u tlo baranjskog brda, nepreglednih vinograda, kvalitetne autohtone sorte baranjskih vina, domaćih gastronomskih specijaliteta od ribe i divljači, tradicionalnih obiteljskih objekata za odmor, starih zanata očuvanih od zaborava, tamburica i pjesama, zanimljivih narodnih običaja, te lovačke kuće smještene u dubini baranjskih šuma, sve to samo je dio turističke ponude koja ovo područje čini jedinstvenim, zanimljivim i prepoznatljivim. Posjetila sam još jednu lijepu destinaciju Baranje – Kopački rit, jedno od najvažnijih izvornih močvarnih prostora na području Europe koje se prostire na 177 četvornih kilometara, od čega 80 četvornih kilometara obuhvaća Specijalni Zoološki rezervat. Isto tako, on predstavlja i najveće mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. Bilo je to ujedno i moje prisjećanje na to kada sam prije puno godina s televizijskom ekipom snimala za jednu TV emisiju.
Posjetom Baranji učinilo mi se kao da je vrijeme stalo ili da polako protječe poput rijeka Dunava i Drave koji stoljećima grle ovaj kraj. Upravo je zagrljaj prirode, njezinih šuma, polja, vinograda, ritova, rijeka i čovjeka koji stotinama godina živi i radi na ovim prostorima, stvorio njihovu neraskidivu povezanost. Ona se prepoznaje u mnogim posebnostima Baranje koje istodobno stidljivo skriva i nesebično daruje svojim posjetiteljima. Ostanite aktivni tijekom ljeta, pokrenite se. Ne trebate ići na putovanje u daleke turističke destinacije. Može to biti šetnja kroz obližnji park ili izlet, Zagrepčani poput mene mogu na Sljeme žičarom iz koje se pruža panoramski pogled na Zagreb i okolicu, a ostali umirovljenici sigurno mogu pronaći mnoge zanimljive krajolike u blizini mjesta gdje žive. S malom grupom umirovljenika podružnice Trešnjevka sjever krajem svibnja bila sam na lijepom druženju tijekom jednodnevnog izleta vožnjom Sljemenskom žičarom i šetnjom do restorana gdje smo ručali. Nadam se da ćemo izlet ponoviti jer smo uživali u prekrasnom krajoliku i čistom zraku. Družite se makar u parku ispred zgrade ili kvartovskom kafiću!
Drenka Gaković
