Nakon što u 2024. godini Vlada nije provela nijednu reformu kojom bi se povećali prihodi umirovljenika, već je uvođenje 13. godišnje naknade na mirovinu, promjenu formule usklađivanja mirovina i dodatni staž od 12 mjeseci po rođenom djetetu prebacila na 2025. godinu, u sudačkoj nadoknadi vremena, odnosno 13. prosinca 2024. u Saboru je na glasanju osvanula Deklaracija o pravima umirovljenika i osoba starije životne dobi koja je na kraju usvojena sa 93 glasa ZA, dok su 34 zastupnika bila suzdržana. Potpisnici Deklaracije su predsjednici Kluba zastupnika vladajućih stranaka, a zapravo ju je kao ideju promovirala Matica umirovljenika, no ne i pisala konačni tekst.
Ako se pogleda sama definicija deklaracije, u rječnicima piše da to znači očitovanje stava o nečemu i da se zadržava na deklarativnoj razini, odnosno ne ovisi o realizaciji. Tako se i ova Deklaracija kroz 38 točaka dotaknula najčešćih problema s kojima se suočavaju umirovljenici i osobe starije životne dobi, što je u jednu ruku pozitivno, jer su vladajući prepoznali sve probleme s kojima se danas i s kojima će se u budućnosti još više suočavati umirovljenici i starije osobe. No, u drugu ruku, za nijednu od tih 38 točaka se ne navodi konkretna mjera kako bi se neki problem riješio.
Za provedbu Deklaracije će biti zaduženo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, o čemu će svake godine morati izvještavati Sabor. Praktički, ministarstvo će imati zadaću izvještavati Sabor jednom godišnje, ali bez ikakvih obveza, plana provedbe ili realizacije određene točke od strane ministarstva, Vlade ili Sabora, a na kraju krajeva – i bez umirovljeničkih udruga. Sve će ostati unutar iste kuće vladajućih, i na deklarativnoj razini. Evo i ukratko što piše u Deklaraciji.
Navodi se kako je u Hrvatskoj 2021. godine živjelo 869.239 osoba starijih od 65 godina, što čini 22,45 posto stanovništva, te da produljeni životni vijek sa sobom donosi značajne posljedice na funkcionalne sposobnosti pojedinca, što stvara veću potrebu za specifičnim zdravstvenim i socijalnim uslugama. Starenje populacije otvara pitanja bolje skrbi te općenito položaja starijih osoba u društvu. Smještajni kapaciteti u domovima obuhvaćaju svega 3,38 posto mjesta za starije pa raditi treba na izvaninstitucionalnim oblicima skrbi. Navodi se da je cilj deklaracije formirati inicijative, reforme te prvenstveno politike za zaštitu prava starijih osoba, mirovine, pristup zdravstvenim uslugama, s naglaskom na palijativnu skrb, rad umirovljenika te ostala pitanja.
Navodi se kako treba ulagati u zdravstvenu skrb, uz sudjelovanje u troškovima liječenja i cijenama lijekova, zatim da se osigura stacionarni smještaj i mjesta za oboljele od demencije i Alzheimerove bolesti, kao i palijativne bolesnike za koje tek treba osigurati smještajne kapacitete. Spominju se i dostojanstveno starenje i očuvanje realne vrijednosti mirovina, osuđuje se i zloupotreba ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Uz očuvanje prvog stupa mirovinskog osiguranja i dalje se propagira jačanje drugog stupa za što se SUH godinama bori da se ukine, odnosno pretvori u dobrovoljni.
Da ne ispadne da je SUH skeptičan oko donošenja Deklaracije, činjenica je da je bolje da postoji dokument o umirovljenicima i starijim osobama o kojem raspravlja Sabor nego da ne postoji. Pa makar taj dokument i ne imao neku značajnu vrijednost. No, SUH je i dalje negativnog stajališta glede toga što mirovine većine umirovljenika nisu dovoljne za normalan život. Zbog toga tražimo djela, a deklaracije su nam nebitne…
I.K.
