Glas umirovljenika pratit će i komentirati javne istupe političkih stranaka o mirovinskom sustavu
Tradicionalno skloni glasači lijevim strankama su umirovljenici i starije osobe, osobito stoga što od njih očekuju dovoljno socijalne osjetljivosti za tu značajnu populacijsku skupinu. Tako su i predsjednik SDP-a Peđa Grbin i saborski zastupnik Branko Grčić 2. rujna 2023. u nadi da će na vrijeme započeti s lobiranjem starijih potencijalnih glasača, predstavili dio SDP-ove mirovinske reforme kojom planiraju rast mirovina za 250 eura do kraja 2027. godine. Time bi se, tvrdi, Hrvatska izjednačila s prosjekom Europske unije i izdvajala bi 13 posto svog BDP-a za mirovinska primanja, dok bi mirovina napokon dosegla iznos veći od 50 posto prosječne plaće, umjesto sadašnjih oko 40 posto.
„Danas se dostojanstvo umirovljenika gazi, javljaju mi se i pojedinci koji primaju manje od 200 eura mirovine, koji ne mogu mjesečno otići na kavu, svojem unuku za rođendan ne mogu kupiti poklon. Je li to normalno? Je li je to pošteno? Nije. Ako postoji jedna skupina u hrvatskom društvu kojem se trajno gazi dostojanstvo, onda su to naši umirovljenici. Plenković je prije sedam godina slavodobitno obećavao da će prosječna mirovina doći na razinu 60 % prosječne plaće. Tada je bila oko 42-43 %, a sada je niža nego na početku“, zbori Grbin.
Mirovine, kaže Grbin, nisu uspjele uhvatiti korak s inflacijom koja je u Hrvatskoj od početka 2021. do danas 25 %, a u dijelu koji čini najveći izdatak za umirovljenike, to je hrana. To su osnovne živežne potrebe bez kojih ljudi ne mogu živjeti. Cijene hrane su prosječno porasle preko 35 %, a pojedinih proizvoda, kruha, recimo 60 %, krumpira i preko 100 %. To je realnost i zato se moramo koncentrirati na to kako da u vrlo kratkom razdoblju ova mirovina bude veća.“
Trajni dodatak ili uravnilovka?
SDP, stranka koja zauzima drugu poziciju na listi rejtinga političkih stranaka, tvrdi da imaju rješenje za mirovine. Prvo, zalažu se za promjenu usklađivanja umjesto dosadašnjeg, tako da iznosi sto posto ili inflacije ili porasta plaća, povoljnijeg indeksa rasta. Time su praktički prihvatili dugogodišnji zahtjev umirovljeničkih udruga, Sindikata i Matice umirovljenika. I drugo, predlažu uvođenje trajnog dodatka za povećanje mirovine. S trajnim dodatkom i novim načinom usklađivanja moglo bi se, prema SDP-u, osigurati da u četiri godine mirovina sa sadašnjih prosječnih oko 500 dođe na 750 eura, tj. povećati prosječnu mirovinu za 250 eura u četiri godine.
SDP naglašava kako trajni dodatak ne bi bio linearan, već bi brže rasle one mirovine koje su manje, a one koje su veće, recimo one saborskih zastupnika – sporije. Zašto? Jer je to pravedno, kaže Grbin. Umirovljeničke udruge pak smatraju da trajni dodatak treba ipak biti vezan uz visinu uplaćenih doprinosa, dok bi se zbog socijalne podrške onima s najnižim mirovinama mogao dodati i manji linearni dodatak ili viši postotak kod usklađivanja. U protivnom bi to vodilo ka uravnilovki i dokidanju osnovnog modela javnog stupa utemeljenog na međugeneracijskoj i unutargeneracijskoj solidarnosti. Doista, opasno bi bilo prihvatiti model koji će u nekoj daljnjoj perspektivi voditi ka približavanju, ili čak izjednačavanju, mirovina za 15 i 45 godina radnog staža. Ne mislite li i vi tako?
Branko Grčić je istaknuo kako su njihovi prijedlozi fiskalno održivi, iako je podignuti mirovine u četiri godine za više od 50 % itekako krupan zalogaj, ali po njemu moguć. „To je samo pitanje političke volje da se konačno umirovljenike stavi u prvi red. Jer ako se to definira kao strateški cilj jedne vlade, onda će to tako i bit. Novca ima.“, zaključuje Grčić.
Penalizacija, možda!
“Konačni zaključak je da mi želimo okončati tu politiku zanemarivanja koja je bila do sada prema umirovljenicima i zapravo ostvariti naš strateški cilj, a to je politika za dostojanstvo umirovljenika. Naša procjena i ocjena je da su ovo najvažnije stvari za umirovljenike, još ćemo ispitati i vezano za penalizaciju mirovina i neka druga pitanja koja su predmet rasprave u javnosti, posebno umirovljeničkoj, to će biti naš cilj u nekoliko idućih tjedana i mjeseci”, zaključio je Grčić.
Umirovljeničke udruge doista inzistiraju na ukidanju penalizacije kad prijevremeni umirovljenik napuni 65 godina. Takvo bi ukidanje prosječno iznosilo u prvoj godini 112 milijuna eura. Puno ili malo? Malo za umirovljenike koji su kroz petnaestak godina radnog staža izgubili i do 80.000 eura, zato što im je firma otišla u stečaj ili su kao višak poslani na burzu, a ne svojom voljom. Za očekivati je da će SDP shvatiti takvu matematiku.
Ono na što ni Grbin, niti Grčić nisu odgovorili je njihov stav prema obveznom drugom mirovinskom stupu. Je li to stara rana o kojoj radije šute, jer zapravo je 2002. godine SDP uveo u praksu drugi stup pod pritiskom Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, tj. uveo je to Davorko Vidović koji je sada predsjednik suprotstavljenih Socijaldemokrata, najbrojnije opozicijske stranke u Hrvatskom saboru. Morat će se u SDP-u raspraviti ta rak-rana jer čak 82 posto umirovljenika odlazi natrag u prvi mirovinski stup jer im je povoljniji; zato jer su takav obvezni drugi stup ukinule gotovo sve zemlje kojima je bio nametnut od istih međunarodnih institucija (Poljska, Estonije, Mađarska, Slovačka…) ili su ga zamrznuli ili ga niti nisu uveli (Češka, Slovenija). O tom stavu dijelom ovisi i privlačnost njihovog mirovinskog programa na predstojećim izborima. Pa, vidjet ćemo!
Jasna A. Petrović
