Piše: Milan Dalmacija
Hrvatska stranka umirovljenika i Blok umirovljenici zajedno vole se već nekoliko mjeseci javno. Takav se zaključak može izvući nakon jedne u nizu zajedničkih tribina, koja se 2. veljače održala u prostorijama Gradske četvrti Stenjevec. Iako je naziv tribine bio „Mirovinska reforma – želje i mogućnosti”, to je jedina tema o kojoj nije bilo ni riječi. Na tribini su sudjelovali Da- vorka Vukadin Tabaković, predsjednica GO HSU-a, Dražen Štiglić iz MO Vrapče, predsjednik BUZ-a Milivoj Špika i prvi čovjek HSU-a Silvano Hrelja. Dvorana je bila ispunjena s osamdesetak umirovljenika koji su željno iščekivali prijedlog rješenja problema koji muče četvrtinu populacije, a dobili su poziv na političko udruživanje.
I dok je Špika bio umjereniji u agitiranju, ipak je prokazao stvarni razlog zbog kojeg je prošao „Hreljin zakon” koji se tiče isplate sredstava osigurani- cima Royala iz radničkog mirovinskog fonda iako tamo nisu uplaćivali. „To nije zato što su se vladajući smilovali nad sudbinom umirovljenika, već zbog matematičkog razloga. Nekome je u ovom trenutku trebala umirovljenička ruka u Saboru i zato je to prošlo”, zaključio je Špika i time raskrinkao političke kuhinje.
Što bi umirovljenici dobili udruživanjem Hrelje i Špike? U političkoj kuhinji već naveliko vrije, s obzirom na to da se sve tri veće umirovljeničke stranke, i ona Lazara Grujića, trude postaviti „svoju osobu” na čelo Matice umirovljenika na njihovim izborima u svibnju. Povijest udruživanja umirovljeničkih udruga je bremenita skandalima. Bivši tajnik HSU-a Špika zbog nezadovoljstva njegovim radom je davno otišao, a onda se rastao i od Grujića i prisvojio Blok umirovljenici zajedno. Hreljin HSU je, pak, u značajnim trenucima, kao kad je prvi put osnovano Nacionalno vijeće, odbio biti s drugim umirovljeničkim strankama, jer to nije tada odgovaralo njegovoj
političkoj koaliciji. Na kraju ispada da umirovljenici, i to samo manji dio njih, mogu dobiti jedino ono što Hrelja ispre- govara prelaskom iz jedne koalicije u drugu, ovisno o tome tko trenutno ima više ruku u Saboru.
„Koliko večeras umirovljenika sjedi u hladnoj sobi? Puno. Koliko umirovljenika večeras nema topli obrok? Koliko njih razmišlja da li će ga sutra imati? Puno. Netko kaže i pita me koliko je to puno. Jedan je puno, dva previše, a mi govorimo o stotinama tisuća nesretnih ljudi, koji ne mogu reći da su umirovljenici i koji ne žive život kako su ga zamišljali dok su bili radno aktivni. U našoj državi mnogo je toga nesigurno, pa nam se zna desiti da imamo usklađivanje mirovina od jedan ili dva posto a da u međuvremenu sve poskupi pet do 10 posto”, nabrajao je Špika, bez konkretnih prijedloga, osim političkog udruživanja s Hreljom i nagovaranja umirovljenika da glasaju za umirovljeničke stranke.
Hrelja, pak, ne dotaknuvši se mirovinske reforme, iskoristio je priliku da popljuje umirovljeničke udruge i Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, optuživši ih da previše toga traže. Istodobno je nekim čudom pet glavnih umirovljeničkih zahtjeva pretvorio u 30-ak, da bi zapravo prisvojio tri od njih kao svoje. Hajdemo se glasno upitati što su napravile dobroga za umirovljenike vlade u kojima je koalicijski partner bio Hrelja? Je li zbog toga napustio SDP, prešao u HNS, a nedavno praktički u HDZ?
Ništa. To je vidljivo i iz dvadesetak dana nakon tribine objavljenog intervjua u Glasu Istre na pitanje o svjetlijoj budućnosti za umirovljenike. Tada je rekao kako bi „volio reći da vidi kada će se to dogoditi, međutim, takvog svjetla na vidiku nažalost nema”. Hrelja ne vidi svjetlo u tunelu, čijem je mraku sam pridonio. Iako bi političko zbližavanje HSU-a i BUZ-a moglo značiti poboljšani politički angažman i koju fotelju više u Saboru, pitanje je koliko bi to značilo za umirovljenike.
