Još 2008. godine Sindikat umirovljenika Hrvatske je u svojem četverogodišnjem programu rada zatražio donošenje Zakona o božićnici, kao svojevrsnog okvira za isplatu trinaeste mirovine. Nažalost, od toga do danas ništa. Dok su božićnice za one na vlasti polako prestale biti pitanje od nacionalnog interesa, polako su skliznule na grbaču lokalne samouprave, te o njima odlučuju gradovi i općine, ne svi i ne u istom iznosu.
Pozitivne naznake
Umirovljeničke udruge su, potaknute odlukom Vlade da isplati već peti jednokratni dodatak (od 60 do 160 eura) za siromašne umirovljenike s mirovinama do najviše 610 eura, iako pozdravljaju svaki oblik potpore u teškim vremenima, ocijenile kako je riječ o ad hoc modelu, koji nije sustavan i politički je netransparentan, te da bi bilo puno bolje donijeti neko sustavno rješenje poput modela trinaeste mirovine, a što ne bi koštalo više. Nakon što su takav prijedlog Sindikat umirovljenika i Matica izložili na Nacionalnom vijeću umirovljenika i starijih osoba te kroz medije, iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi stigle su pozitivne naznake.
Naime, konačno je izvršen uvid u praksu europskih zemalja, te se prihvatilo ideju uvođenja trinaeste mirovine kao kvalitetnu mogućnost za postizanje adekvatnijih mirovina u Hrvatskoj. Brojne su zemlje koje su tradicionalno uvele „prekobrojnu“ mirovinu, a tu je primjerice i Belgija koja je isplaćuje u svibnju i to u istom iznosu kao u tom mjesecu, dok se u Cipru isplaćuje u prosincu. U Danskoj je 13. mirovina također propisana zakonom i isplaćuje se svake godine u siječnju i to u iznosu od 2.363,69 eura, a godišnje se usklađuje te prati rast cijena (naziv joj je „ček za starije osobe“).
Bogatiji božićni stol
I u Italiji je 13. mirovina svojevrsna božićnica, jer se isplaćuje svakog prosinca, a zakonom je propisana i njezina godišnja indeksacija. I u malom Lihtenštajnu se zakonski jamči isplata takve dodatne mirovine u prosincu, kao i u Luksemburgu, gdje je ekvivalentna 22 eura za svaku navršenu ili započetu godinu osiguranja, te je za 40-godišnji staž limitirana na 880,56 eura. Ipak, božićni je stol bitno bogatiji!
Mađari su odavno imali 13. mirovinu, no godinama je bila ukinuta, da bi ju Orbanova vlada vratila ove godine i isplaćuje se u visini mirovine u siječnju, te se indeksira prema rastu potrošačkih cijena. I Malta ima trinaestu mirovinu i svake se godine usklađuje, dok je Poljska isplaćuje u travnju kao „dodatnu godišnju novčanu naknadu“, koja je po iznosu jednaka najnižoj starosnoj mirovini.
Portugal praktički ima 14 godišnjih mirovina, od kojih se tzv. božićnica i regres za odmor isplaćuju u prosincu i srpnju u iznosu redovite osobne mjesečne mirovine. Iako Rumunjska nema zakonom predviđenu 13. mirovinu, poput Hrvatske su isplaćivali jednokratnu novčanu pomoć u više navrata za ugrožene umirovljenike. Slovačka, pak, izračunava dodatnu mirovinu koja se isplaćuje u studenome prema posebnoj formuli, tako da oni s niskom mirovinom dobiju i po 300 eura.
Ima nade i za nas
U Sloveniji se „godišnji dodatak“ isplaćuje sa srpanjskom mirovinom, i to ovisno o visini mirovine u pet razreda, jer se vodi računa o solidarnosti i socijalnoj situaciji korisnika mirovine. Tako će 2023. godine oni s mirovinama do 600 eura dobiti 455 eura, a oni s mirovinama višim od 1.020 eura – 145 eura. To je više kao svojevrsni regres za odmor. U Španjolskoj je umirovljenicima žlica upala u med, jer dobivaju čak 14 mirovina godišnje, i to posebne isplate u lipnju i studenome, za odmor i božićni stol. Iznos bonusa je jednak iznosu mjesečne mirovine, a redovito se indeksira prema rastu potrošačkih cijena.
U Norveškoj se to drukčije rješava, te se naprosto isplata za prosinac ne oporezuje, što posljedično povećava mirovinu. Zanimljivo je kako Njemačka, u mnogočemu smatrana eldoradom za umirovljenike, nema trinaestu mirovinu, kao niti Nizozemska i Francuska.
I što sada reći? Hrvatska je kroz isplatu od oko 2,5 milijardi kuna odnosno 332 milijuna eura za pet jednokratnih naknada uvela povremeno, političkim odlukama utemeljeno, socijalno pomaganje siromašnijim kategorijama umirovljenika. Oni koji pripadaju srednjoj umirovljeničkoj klasi su preskočeni, kao da i njima nisu poskupile namirnice i režije. Zbog neizvjesnosti takvih naknada i njihovoj ovisnosti o političkim odlukama, umirovljeničke udruge traže od Vlade zakonsko reguliranje dodatne godišnje mirovine, kao i povećanje osobnog odbitka na mirovine, čime bi se konačno vratilo malo pravičnosti u mirovinski sustav. Vjerovali ili ne – ovaj put ima nade!
Jasna A. Petrović
