ŠTO KAŽETE O OVOJ PRIČI: Nepokretan, u kući bez grijanja i vode, leži posve sam. Nuždu obavlja u krevetu. Preživljava samo zahvaljujući pomoći mještana. Ne događa se to u nekoj divljini, pustoši, već na rubu metropole. Priču o 75-godišnjem Mijatu Čorluki, koji je pao i ostao nepokretan te ubrzo vraćen kući, gdje leži već gotovo mjesec dana.
Nadica. M. (84) iz sela kraj Koprivnice je siromašna, mirovina joj iznosi manje od 200 eura. Svojedobno je jako zahladilo i Nadica je otišla u tamošnji Zavod za socijalni rad – Područni ured Koprivnica i odobrili su joj jednokratnu pomoć od 200 eura za kupnju dva metra drva, a unaprijed priznali i trošak piljenja od oko 10 eura po metru. I prošle je godine Nadica tražila pomoć u ogrjevu i u roku od 10 dana stigli su novci koje dobila na kućnu adresu putem pošte i odmah naručila drva, te se ugodno grijala.
Ove godine je nakon dva tjedna opet hodočastila u Zavod i saznala da su oni svoje pozitivno mišljenje poslali odmah u Zagreb, u Središnji ured u Kumičićevoj, odakle će joj centralno izvršiti slanje jednokratne novčane naknade jednog dana. I tako je Nadica čekala mjesec i pol dana, dok konačno nije svanulo proljeće, a drva će, kad dođu, poslužiti za iduću zimu. Da je zima bila sibirska, Nadica bi i umrla od hladnoće.
Zborno protivljenje centralizaciji
Gospođe i gospodo, građani birokratske države Hrvatske, tako je kod nas izvršena reformna socijalne skrbi, kako drukčije nego – centralizacijom. Nazdravlje usporavanju zaštite socijalno potrebitih i ugroženih, a tu su poglavito djeca i stari. Ta je reforma sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj isprovocirala niz kritičkih reakcija iz krila same struke, pa se teško prisjetiti do te mjere unisonog neslaganja stručnih i nevladinih aktera. Gotovo da ne nema pripadnika studija socijalnog rada, Udruge socijalnih radnika ili pripadajućih sindikata i umirovljeničkih udruga koji nisu podigli svoj glas. Nisu šutjele niti sve stručne komore u sustavu: socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, psihologa, psihoterapeuta i edukacijskih terapeuta. Ozbiljne primjedbe i prijedloge kroz javno savjetovanje ispisao je i Sindikat umirovljenika Hrvatske, ali ništa od toga nije uvaženo.
Osnovna zamjerka je, s razlogom, radikalna centraliziranost sustava. Ukinula se pravna osobnost lokalnih centara socijalne skrbi, a upravljanje je uvedeno samo iz glavnoga grada. Svi su drugi lutke na koncu. Negativnom stajalištu se pridružila i Međunarodna federacija socijalnih radnika (IFSW), apelirajući na ondašnjeg ministra Josipa Aladrovića da posluša struku u svojoj zemlji i da svakako odustane od centralizacije. IFSW je tada ocijenio kako postojeći centri za socijalnu skrb imaju previše nadležnosti i korisnika usluga, a premalo kadra i sredstava za rad.
Odozdo ili odozgo’?
„Taj poziv međunarodne federacije nije slučajan, jer je već napadno očito da Hrvatska ne uspijeva europeizirati svoju socijalnu politiku“, rekao je tada Gojko Bežovan, profesor socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. „Europski standardi reforme bi podrazumijevali korake odozdo“, dodao je, „kroz međusobnu koordinaciju. Ovako pak imamo neinformirane lokalne dionike sustava, isključene predstavnike akademske zajednice i organizacija civilnog društva, dok se Vlada RH postavlja kao samopozvana. To je, drugim riječima, reforma odozgor, a takav naopaki pristup je jamstvo za neuspjeh. Ako ključni dionici nemaju priliku za očitovanje o izazovima reforme, onda taj proces nije njihov, i neće biti pripravni u njemu sudjelovati. Centralizacija i paternalizam države dovode u pitanje smisao čitavog koncepta socijalne skrbi.“
Tako se očekivalo da će biti, no tu tzv. reformu je umjesto neupućenog Aladrovića dovršio još neupućeniji novi ministar Marin Piletić, pa sad imamo totalnu zbrku u socijalnom sustavu, a kolo vode birokrati iz vrha „socijalnog ministarstva“.
Ovih danas je nova pobuna nastala zbog „ispisivanja“ nekoliko stotina korisnika zajamčene minimalne naknade (narodski: stalne socijalne pomoći), jer je ministar Piletić dao uputu „terenu“ da svim korisnicima za daljnje primanje pomoći postavi uvjet upisivanja zabilježbe u zemljišnim knjigama nad jedinom nekretninom u kojoj žive. Onda to više nije socijalna pomoć, već socijalna pozajmica, zar ne? Pobunili su se mnogi i Piletić je obećao reformirati tek reformirani zakon tijekom ove 2023. godine. No panika se proširila, mnogi više ne vjeruju državi.
Stop političkom kadroviranju
Gdje smo danas? Pritužbe stižu sa svih strana. Na nagomilane probleme otprije, prije svega nedostatak stručnih radnika i kroničan manjak smještajnih kapaciteta za djecu i stare, sada su došli i značajni organizacijski problemi i ljudi na terenu su preplašeni jer se boje novih tragedija anonimnih starcima kojima ne uspijevaju pronaći smještaj kad su otpušteni iz bolnice i prepušteni gladi i samotnom umiranju.
Socijalni radnici iz Slavonskog Broda uputili su najnovijem ministru otvoreno pismo u kojem ističu da je situacija neizdržljiva i da je samo pitanje trenutka kada će se na njihovu području – zbog novih zakonskih rješenja, političkog kadroviranja, nestručne organizacije posla i manjka ljudi – ponoviti slučaj male Nikoll ili oca ubojice s Paga, a slična pisma stižu sa svih strana zemlje. Nitko nije uvažio više od 1.800 primjedbi na nacrt neuspjelog zakona. Sada se javljaju stručnjaci mladeži HDZ-a koji odrađuju funkcije izvršnih tajnika u resornom ministarstvu poput Margarete Mađerić koja nema pojma o socijalnoj skrbi, a završila je za prvostupnicu na nekoj privatnoj poslovnoj školi. Državna tajnica negira kako je sustav pred raspadom, u zbornom pjevanju s ostalim birokratima. Nitko ju ni ne uzima za ozbiljno.
No, uskoro će izbori, pa reforma reformiranog Zakona o socijalnoj skrbi, pa cinizam vlasti nikada ne treba podcjenjivati. Reforma promašene reforme slijedi. Ugroženi će do tada čekati. Bijednici su na odgodi.
Jasna A. Petrović
