Hrvatsku su vlast godinama birali ljudi koji ne postoje ili oni koji su umrli ili trajno iselili. Tako je prema popisu punoljetnih državljana 3.177.740, a u registru je za izbore 2020. bilo zavedeno 3.674.664 birača, što iznosi 496.924 „mrtvih duša“. U svim županijama u Hrvatskoj broj birača veći je od broja punoljetnih stanovnika – na nivou države razlika iznosi gotovo 14 posto, i to najviše u onima koje su uz granicu Bosne i Hercegovine ili Srbije, a prednjači Makarska u kojoj je čak 38,6 posto više birača od punoljetnih stanovnika s prebivalištem, a župan osječko-baranjski Ivan Anušić tvrdi kako mnogi žive u Srbiji, a glasaju u Vukovaru.
Bizarnosti izbornog popisa nisu jedini misterij hrvatske politike jer Hrvatska i dalje ima 209 tisuća zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika, što nije samo neko pravo, već stvarni trošak javnih financija. Gogoljev glavni junak romana Mrtve duše, Pavel Ivanovič Čičikov, dolazi na ideju da bi od vlastele mogao kupovati popise umrlih seljaka koji su im plaćali poreze. Dakle, Čičikov nagovori “gospodu” da mu uz malu ili nikakvu naknadu prepišu svoje umrle kmetove čije smrti nisu nigdje zabilježene, kako bi on s popisom kmetova mogao dobiti zemlju koja se nudi za nisku cijenu. Poslovni plan mu se temelji na trgovini mrtvim dušama. Zvuči poznato? Hrvatsku su vlast godinama birali ljudi koji ne postoje ili oni koji su umrli.
I dok neki na nacionalnoj i lokalnim razinama trguju „mrtvim dušama“ i kupuju glasove, beskonačni déjà vu obljetnica ratnih pobjeda i poraza, godišnjica priznanja, permanentno povećanje broja branitelja i ratnih vojnih invalida, osmišljavanja novih pronatalitetnih politika i obećanja povratka iseljenih i davanja mrvica obespravljenim i poniženim umirovljenicima – su stvarna hrvatska realnost. Jedina nesporna činjenica je da je u Hrvatskoj sve manje djece i umirovljenika. Jedni se ne rađaju, drugi pak ubrzano umiru, što zbog korone, gripe, svih vrsta boleština i samoubojstava, a ponajviše zbog siromaštva i socijalne isključenosti.
Promatrajući razdoblje otkad je službeno proglašena epidemija korone u Republici Hrvatskoj, broj umrlih od ožujka 2020. do prosinca 2022. porastao je za 13,4% u odnosu na petogodišnji prosjek za isto razdoblje, odnosno umrlih je bilo 19.866 više. Ukupan broj umrlih u 2022. bio je 57.364, što je 8,8% više umrlih u odnosu na prosječan broj u razdoblju 2015. – 2019. Dakle, eto nam još prostora za nove glasove umrlih. I za koga će oni glasati? Pa valjda za one koji su na vlasti, tamo gdje jesu na vlasti.
Ustavni sud je s pravom ovih dana odlučio da službeni popisi birača moraju pružati uvid u stvarno stanje u izbornim jedinicama, kako god one bile definirane zakonom. Nova izborna pravila vladajuća koalicija vjerojatno donosi do kraja rujna, a najizglednije je rješenje to da će se u izbornim jedinicama birati različit broj zastupnika, a ne napraviti prekrajanje izbornih jedinica.
Tako će vremena kada je Hrvatska imala više birača nego stanovnika postati pomalo bizarna prošlost. No, birača na popisu još uvijek je više nego što ih je u zbilji, mrtve duše još uvijek odlaze na birališta, pa je jedini način da policija izrešeta sve prijave prebivališta, iako će to izazvati oštre političke rasprave između svih sukobljenih političkih stranaka zbog tvrdnje da policija briše birače po nalogu vlasti. Nova runda provjere prebivališta mogla bi mnoge, ne samo one koji su se iselili u Irsku, a nisu odjavili prebivalište, zbog izbora učiniti izbrisanima. Pa vi, dragi čitatelji, birajte: hoćete li mrtve duše na biralištima ili izbrisane građane?
Jasna A. Petrović
