Miriam Kervatin, predsjednica Udruge Blokirani
Miram Kervatin, rođena Puljanka, javnosti je poznata kao predsjednica Udruge „Blokirani”, osnovane radi promicanja, unaprijeđena i ostvarivanja prava građana kojima je blokiran dohodak, mirovina, imovina ili bankovni računi i koji stoga žive u uvjetima krajnjeg siromaštva i socijalne nejednakosti. S obzirom na blokadu računa, ovrhu, a katkad i deložaciju, sve više njih završava i na cesti.
Kako objašnjava, zagovara uređenu pravnu i socijalnu državu po kojima se pametnim i pristojnim ljudima srednjeg sloja društva kojima se, zbog loših odluka nesposobnog vodstva na vlasti, pogoršao standard, ugasio obrt, propala trgovina, ili su pak prisilno poslani u prijevremenu mirovinu ili su zbog propasti i lošeg vođenja svoje firme (Kamenskog, INA-e, brodogradilišne i tekstilne industrije…) izgubili posao pa su im se dramatično smanjila primanja, a već su bili zaduženi. Blokirani traže da ih se ne kažnjava, da ih se ne blokira doživotno i nabija na stup srama i kamatari, kao danas u Hrvatskoj. Istodobno se „velikim poduzetnicima”, koji su do jučer „nosili gaće na štapu”, opraštaju milijarde duga kroz predstečajne nagodbe.
Kućanstva dužna više od privrede
„Blokirani” nisu Miriamin prvi projekt. Na svojoj koži osjetila je nehuma- nost i nepravedno postupanje te se iz toga razloga povezala s idejom ljudskih prava.„Znam što je cijena mira, tolerancije, slobode i poštovanja čovjeka prema čovjeku, što dovodi i do poštovanja države prema malom čovjeku i tu dolazimo do moje današnje borbe za prava blokiranih kućanstava Hrvatske, koji su 2010. bili dužni 6 milijardi kuna, do sada su prisilno kroz blokade i kamate platili već 32 milijarde, ali su danas i dalje dužni još 42 milijarde kuna.
Hrvatska je zemlja koja je nenormalnim zakonima uspjela dovesti kućanstva do toga da su od 2014. godine u Hrvatskoj dva puta više dužna od cijele privrede! To nikad nijedna zemlja u svijetu prije nje nije napravila. Protiv toga se sada borim i kao članica radne skupine pri Ministarstvu pravosuđa za izradu novih Ovršnih zakona”,
zaključuje. Tamo je predložila da se u Nacrt Prijedloga Novog Ovršnog zakona uvede zabrana provedbe ovrhe nad mjesečnim primanjima ovršenika koji su ispod iznosa bruto minimalne plaće za kalendarsku godinu, a to znači sada 3.276,00 kn, tvrdeći kako je u interesu dužnika da tražbinu ispuni uredno i na vrijeme. U Sloveniji je, primjerice, od ovrhe zaštićeno 76% bruto minimalnog dohotka.
Muž se bacio s vijadukta
Blokirani su ljudi iz susjedstva svih profila; 320.000 doživotno blokiranih kućanstava; a dug uvijek raste i raste”. Ana Š. je trgovkinje s malom radnjom. Otvorila ju je krajem 90-ih kad su vjerovnici, banke i država obećavali bolju budućnost, prosperitet, investicije, poduzetništvo. „Na svakom koraku se smiješila reklama banke. A kamate i porezi među najvišima u svijetu. Ana je dobila otkaz u velikoj tvornici koja je otišla u stečaj i otvorila malu trgovačku radnju, na „ćošku” ulice svog malog gradića. Samozaposlila je sebe i svog supruga koji je ranije zatvorio obrtničku radnju za izradu cipela za invalide po narudžbi tvornice s juga Hrvatske. Ana je 1996. digla kredit u banci, od 80 tisuća kuna. Vraćala je sve dok je uredno poslovala, čak 34 tisuće, dok nije krenula svjetska ekonomska kriza”. Mali dućančići su propadali, Ana i muž su izdržali do krajnjih granica. U međuvremenu je otišla u invalidsku mirovinu i postala udovica. Muž se bacio s vijadukta zbog dugova. Ana je danas dužna čak milijun i tristo tisuća, a dug i dalje raste. Bila je dužna 60.000 kn. Je li to normalno?!
U Hrvatskoj je u nepunih sedam godina provedeno čak 8 milijuna ovrha na ukupan broj od 4,200.000 stanovnika, s ogromnom zaradom za FINU i javne bilježnike. Miriam Kervatin u Anino ime i u ime svih blokiranih pita je li to cijena da Hrvatska dobije svoju bogatu elitu i celebritije, cijena koja je skupo koštala radnike, seljake, ribare, učitelje, liječnike, medicinske sestre, djecu i umirovljenike”.
Povijest protiv savjesti
Naša povijest ne smije teći protiv struje savjesti, dodaje Kervatin. „Ne smijemo gubiti nadu. Tražimo europske pravne standarde, ljudske standarde ravnopravnosti pred zakonom i jamstvo socijalne države u vrijeme krize, iste kakvima EU štiti građane članove, i u vrijeme krize i u vrijeme boljitka. Ekonomija je takva, red uspjeha, red gubitka, a vlast je ta koja treba biti regulator i jamstvo uredne države. Sve više ljudi shvaća, dodaje, da je buduća egzistencija života u Hrvatskoj, više nego ikad dosad, u rukama onih koji su voljni i sposobni ne misliti samo na sebe, već u svojem djelovanju, misliti na sve, bez iznimki.
Kervatin se zalaže za ljude s osjećajem primjerenosti, ukusa, stida, sposobnosti sumnje, koji uvijek propitkuju. Istovremeno, pita se da li je ovo država s kojom ona sama može biti zadovoljna, u kojoj većina ljudi ima dovoljno za pristojan život, u kojoj nema privilegiranih i neiskorištenih. Nažalost, zaključuje, odgovor nije pozitivan no i dalje se nada boljoj budućnosti jer zna da postoje hrabri i samosvjesni ljudi koji u tom smjeru djeluju.
„DEBLOKIRANI BOŽIĆ”?
Krajem studenog ove godine, Udruga Blokirani pokrenula je peticiju pod nazivom „Deblokirani Božić”, kojom za ovršene obitelji traži isplatu božićnice na zaštićeni račun te tvrtkama za utjerivanje dugova upućuje zamolbu da tijekom blagdana ne zovu blokirane. Online-peticija za „deblokiranu božićnicu” prvog je dana prikupila gotovo 400 potpisa. U nepunih tjedan dana, peticiju je podržalo oko 5.000 Hrvata, njih 1.750 online uz 3.300 sindikalista na terenu. Peticija je 4. prosinca poslana Predsjedniku Vlade RH, Predsjednici RH, Predsjedniku Sabora.
